U Zagrebačkom plesnom centru umjetnica Jelena Remetin predstavila je autorski projekt „ZA vs. PROTIV“. Span je jedan od sponzora.

Interdisciplinarni projekt «ZA vs. PROTIV» vodi publiku kroz scensko, zvučno, virtualno, te interaktivno putovanje projicirajući jednu „svakodnevnu“ priču kamufliranu u nasilje gdje na kraju ostaju samo činjenice kao svjedoci ljudske psihe koje takve kakve jesu postoje oduvijek i koje je potrebno shvatiti da bi se moglo živjeti s njima.

Umjetnica stavlja naglasak na tehnologiju kao sve prisutnije dramaturško sredstvo, pritom napominjući kako je poruka, odnosno priča uvijek u fokusu njezinog rada.

jelena remetin u ovom projektu prvi puta koristi virtualnu stvarnost

U „ZA vs. PROTIV“ Jelena Remetin po prvi put koristi virtualnu stvarnost.

– Meni je kao prirodnjaku primjena novih tehnologija u umjetnosti nešto što me oduvijek privlačilo, a s time i umrežavanje raznih medija u jedan umjetnički projekt. Smatram da je smisao i poruka jednog izražaja ono što je na prvom mjestu – bio on umjetnički, tehnološki ili pak najbanalnije jedan svakodnevan odnos – ističe Jelena Remetin.

umjetnica kombinira razne medije u ovom projektu, no naglašava kako su priča i poruka najbitniji

Umjetnica je ovim projektom naglasak željela staviti na tri stvari: stvarnost vs. VR (virtualna stvarnost), scenografiju vs. sliku (video 360°) te na gledatelja vs. pokret. – Time gledatelj ove audiovizualne interaktivne instalacije preuzima glavnu ulogu, štoviše, sam odlučuje koliko daleko želi ići u istraživanje gore navedenih kategorija te mu se na kraju nameće i neizbježno suočavanje: ZA i PROTIV – naglašava Remetin.

Instalacija koja je predstavljena publici u Zagrebačkom plesnom centru prva je u nizu serija o agresiji, gdje se izravno govori o seksualnom nasilju.

projekt “ZA vs. PROTIV” obrađuje temu seksualnog nasilja

– Projekt je zamišljen kao višegodišnji te bih voljela u sljedećim izložbama nastaviti razlagati temu agresije i različitih oblika nasilja koji su sveprisutni u našem društvu, ali se o njima još uvijek nedovoljno priča.

Krajnja ideja je objediniti sve prikaze na jednom mjestu, potaknuti posjetitelja da prvo razmisli o vlastitom odnosu i tek onda ga smjesti u društvo. Jer krivo se percipira, kaže umjetnica, da je društvo osnovni nositelj nasilnog stava. – Jedini način promjene je rad na sebi te svojim primjerom pogurnuti društvo prema naprijed, nešto isto kao i oblikovanje materije i razvoj nove tehnologije :).