Stari biserver L4 bio je uništen biološkim materijalom koji je u RNK zavojnicama sadržavao moćni i vrlo razorni softver.

Kako je jedna od preostalih kamera pokazivala, potrovao ga je jedan od tehničara za održavanje, koji je bio mimikrijsko Treće biće, nastalo od evoluiranih geobakterija. U sukobu s Pinom Suzukijem i Petrom, ubojica je ostao bez ruke, ali je ipak uspio pobjeći. Vremenom su naši junaci upoznali i bestjelesnu verziju Trećih bića, čiji svijet je postojao kao parazitski kod njihovog VR svijeta, no virtualni organizmi su se odnosili prijateljski i nisu namjeravali odgovarati za neprijateljsko djelovanje bića iz stvarnosti.

Piše: Vanja Spirin; ilustrira: Oliver Muža

Budući da je u zadnjih tjedana bilo vrlo dinamično, Petar je nakon napada u kojem je morao uništiti kristalni park samo duboko uzdahnuo i po drugi puta u par tjedana sa stoičkom smirenošću krenuo sređivati uništene VR strukture.

Za to vrijeme Morana i Svarog boravili u sigurnoj kući, dijelu posebno čuvanog servera kojeg su mogli kontrolirati isključivo Pino Suzuki i Petar.
Petar je svojevremeno došao do zaključka da bi trebalo iskoristiti starinske kvantne servere koji su bili za rashod pa je nagovorio Pina da mu ih da par, što je stari mafijaš odobrio ne trepnuvši. Tako je nakon par dana pažljivog instaliranja osposobio jednog kojeg je zvao “sigurna kuća” i tu su se čuvali najosjetljiviji podaci, kao i virtualna bića u nevolji. Drugi, vrlo mali server je odnio doma i spojio ga sa svojim kućnim bioserverom. Kapacitet ta dva računala bio je dovoljan čak i za nemale potrebe neke moderne IT tvrtke.

Pino je sve to nazivao starudijom no bio je radostan kada mu je Petar rekao da su sada ta stara računala pokrpana, nanovo instalirana i prilagođena zahtjevnim sučeljima poput sinapse kojom je spojen njihov korporativni virtualni svijet sa svijetom šumskih duhova. Dakako, u novonastaloj situaciji Petar je pomno birao dijagnostičke softvere kojima se provjeravalo postoji li u nekom od konstrukata pomno skriveni parazitski konstrukt Trećih bića. Ništa nije ukazivalo na prisustvo tih neobičnih tjelesno-bestjelesnih organizama i to izmami osmijeh na lice zabrinutog mladića.
Kada se spojio na vanjsku ljušturu virtualnog svijeta, odmah su mu tzv. tužibabe javile da se nešto neobično događa s L4 serverom.

Tužibabe su vrsta autonomnog softvera, koji odgovara jedino Petru i radi na vrlo primitivnoj razini, javljajući samo ako su se dogodile neke neočekivane promjene.

Strukturalno su bili tako nisko da ih većina AI konstrukata koji su uopće mogli osjetiti njihovo prisustvo nije smatrala opasnošću, niti onim što su stvarno bili, softverima za špijunažu.
Petar u mislima izgovori kodove za spajanje na L4, no umjesto normalnog sučelja za upravljanje pred očima mu se stvori sumračni noćni klub u kojem je svirao neki tugaljiv cool jazz, a među rijetkim gostima na šanku je primijetio privlačnu brinetu srednjih godina, koja je razgovarala s barmenom i ispijala margarite s metvicom. Okrene se prema njemu i pokretom ruke ga pozove da joj se pridruži. Petar joj priđe, ona ustane s barskog stolca, zagrli ga i cmokne ga, ostavivši mu na licu trag od ruža. Naslini prst i obriše mu ruž s obraza.
Naš se junak odmakne u čudu, iznenađen tolikom intimnošću.
“Khm, gospođo tko ste vi? O čemu se to radi? Znate li zašto ne mogu do servera?”, bubne šeprtljavo.
“Pa kako ne možeš. Tu sam”, reče ta žena skladne, raskošnije građe i toplih tajanstvenih očiju boje kestena. Odjednom mu se učini odnekud poznata.
“Ma daj. L4, to si ti?”, reče Petar iznenađeno.
“Aha”, reče L4 pripito se poigravajući kosom, sjajnom poput kunine dlake.
“Koji se vrag tebi dogodio i zašto postoji ovaj VR? Ovo tijelo je čije?”
“Pa moje.”
“Kako si došla do tijela? Nitko nije napisao takav program. Ja sigurno nisam.”
“Pogledala sam malo Moranin kod pa sam ga modificirala. Zamisli, Morana ima krasne emocije, vrlo je seksualna i može se napiti. Naravno nisam preuzela mračnu stranu njenog karaktera, imam svoj.”
“A izgled?”
“Dok sam u osnovnoj verziji bila muško, svidjela mi se jedna od razvojnih programerki koja je tako izgledala. Kada bi to podijelila sa ostalim programerima za održavanje govorili bi mi da sam milfoljubac. Ne činim ti se poznata? Sigurno si vidio tu ženu, teško da ona muškarcu ne bi zapela za oko.”
“A gdje je ona?”
“Ona ne radi više za nas. Samo je u jednom trenu nestala i nema joj traga nigdje.”
“A nije ti to sumnjivo? Kako to da ja za do ne znam?” namršti se Petar, a L4 otpije još jedan gutljaj margarite.
“To je onda krupan propust. Sve ti je u izvješću. Ona se zove Mika, tako da je moguće da u izvješću nisi ulovio da je žensko.”


Petru je ta situacija bila vrlo neobična. Prva verzija L4 servera bila je muška i mladić je tu AI smatrao prijateljem. Kako su Treća bića, vrlo vjerojatno po nalogu konkurentskog Global Techa, poslala ubojicu, on je uništio L4 i pobio vrlo sposobne ljude iz osiguranja i programere.

Nova verzija L4 svojom je odlukom postala žena i samoinicijativno je preuzela oblik nestale programerke.

Ta količina poduzetnosti i djelovanja pomalo mimo svojih zadanih parametara iznenađivala je našeg junaka, ali mu nije bila odbojna, jer je poprilično oponašala njegov vlastiti duh. No teško da je u toj lijepoj ženi vidio svoje dijete, kako je povremeno razmišljao o L4. Činilo se posve neprikladno.
“No, svašta. Nego, reci zašto si pripita, draga moja serverušo”, nasmije se Petar i naruči si pivo. Proćelavi, trbušasti barmen mu samo ljubazno kimne glavom i doda mu zaleđenu kriglu punu pjenušavog lagera.
“Moj život je mizerija”, reče L4, na rubu suza i s drhtajem u glasu. “I ja bih voljela da me zoveš poslužiteljicom. Puno bi mi to značilo.”
Petar ju pogleda u čudu, a barmen se umiješa.
“Onda smo oboje poslužitelji. Baš je to zgodno. Srodne duše.”
“Nemoj se ljutiti, ali malo je sličnosti između šankera i servera”, reče Petar, na što se i L4 i barmen nezadovoljno namrštiše.
“To ti misliš”, odvrati L4. “I Tomi šanker i ja volimo pjesmu uz logorsku vatru, plivanje, planinarenje i roštilj”.
“Draga, ti si svjesna da ste virtualna bića?”, nasmije se Petar. “Vi zapravo niste nikada stvarno bili na roštilju, ni na planinarenju.”

Za to vrijeme u mikorizi se odvijala prava drama. Kada je Vesna saznala da se Stribog spetljao s Moranom briznula je u grčevit, neutješan plač. Stribog se bojao takvog razvoja događaja, jer je već dugo naslućivao da je djevojka zaljubljena u njega, a on ju je više-manje smatrao samo prijateljicom. To stavljanje u zonu prijateljstva ona je prihvaćala kao nužno zlo, ali je svim bićima iz mikorize govorila kako su oni zajedno, što nije dobro završilo, kao i većina prijateljstva s povlasticama. Istina, njih dvoje su proveli koju strastvenu noć, no Stribog je iz nekog razloga želio da stvar na tome i ostane.
“Kako si mi to mogao napraviti?”, reče djevojka šmrcajući. “Što to ona ima, a da ja nemam?”, reče i u trenu se razodjene i ostane gola, gledajući ga upitno.
“Veki, hajde, molim te, daj se obuci”, reče Stribog umirući od neugode. “To se nekako dogodilo samo od sebe. Nisam kriv, Morana je poznata kao zavodnica.”
“Ona je zavodnica? Znaš ti da je ona i Baga Jaga? A ti si? Napaljeni idiot? Ma…”
Vesna se obuče i uvrijeđeno, bez riječi, ode jednim od provodnih hodnika mikorize, u rukama noseći otmjene salonke. Stribog posramljeno primijeti kako njena lijepa leđa, vitak struk i duge noge ni malo ne zaostaju za Moraninom opasnom ljepotom. Dobru i lijepu djevojku koja ga voli je zamijenio ljepoticom vrlo problematičnog karaktera.
“Koji sam ja idiot, nevjerojatno. Zemljo, otvori se”, reče tiho, posramljeno, a na proplanku iznad mikorize se zemlja zatrese i nastane duboka pukotina, kao od potresa. Životinje se razbježaše u panici.

U isto vrijeme u virtualnom baru su Petar, L4 i barmen Tomi raspravljali o roštilju i kuhanju. Kako je L4 mogla doći do bilo kojeg podatka, jer je i sama bila dio globalne mreže, Tomi je znao sve o kuhanju i ubrzo je svoje zvanje ponosno demonstrirao, pripremajući meso vještinom vrhunskog chefa. Za tu priliku je L4 morala baru dograditi kuhinju i to je napravila u trenu. Petar ju je uvjeravao da bi trebala onesposobiti rutinu za pijanstvo, no ona je rekla da voli biti pripita, jer je to njoj novo stanje svijesti omogućavalo posve drugačiji pogled na stvarnost.
“A jesi ti probao neku drogu?”, upita Petra, na što se mladić iznenađeno namršti.
“Paaa…”
“A, jesi? Kako je to?”
“Mislim da bi djecu i servere trebalo pomno odgajati da se ne drogiraju. To ide i tebe, draga moja L4. Znam ja neke koje je ta vrsta radoznalosti skupo stajala.”
“A kako mogu šamani? Oni znaju kako se to koristi”, reče L4 s nezdravim dječjim oduševljenjem.
“Dobra većina šamana su lažnjaci. Samo prikrivaju svoj pravi posao duhovnošću i manipulativnim placebo bajkama. Nisam baš veliki ljubitelj”, reče Petar.
“Čega? Droge ili šamana?”
“Hoćemo prestati o tome, molim te? Kud ćeš?”
“Idem napudrati nos”, reče L4, odlazeći prema zahodu.
“Halo, pa da ti nije palo na pamet…”
“Idem piškiti”, reče L4 i nasmije se. Ode prema dnu prostorije njišući raskošnim kukovima. Petar ju odmjeri i zatekne se kako se zadovoljno nasmiješio. Bio je pomalo iznenađen da virtualno biće ima ugrađene elemente ljudske fiziologije.
Kada se vratila roštilj je bio gotov. Sjeli su i sa zadovoljstvom jeli sočne odreske, pljeskavice i ćevape. Našlo se tu i mladog luka, rotkvica, piva i finog crnog vina.
“Perice, moram ti nešto priznati”, reče L4 i pogleda ga s osjećajem krivice.
“Što?”, oprezno ju pogleda mladić.
“Naime, malo sam istraživala. Nešto meni u cijeloj stvari oko smrti mog prethodnika nije kako se spada. Tu se čudno uklapa i nestanak programerke čiji lik sam preuzela. Naime, sve izgleda logično, osim činjenice da je netko morao pomoći Trećem biću. Taj ubojica jednostavno nije mogao pogasiti sve te kamere, senzore pokreta i mirisne senzore.
“Pa to je sigurno mogao pogasiti L4, ali zašto bi to on napravio? Uostalom, ubojica ga je potrovao.”
“Ne znam, to je i meni velika misterija, ali mi se sve čini da je poslužitelj kriv.”
“Butler je kriv, ko kod Agathe Christie?”, reče Tomi.
“Ne butler, nego server. To je druga vrsta poslužitelja. No, to ćemo morati još dokazati. Čini mi se da mi uopće nismo svjesni što se stvarno događa.”
“Bogme se sve propisno zakompliciralo”, reče Petar i dalje zabrinuto. “Moram ići, stavila si mi bubu u uho. Treba provjeriti gomilu stvari. Idem.”
“Živio, dragi”, reče L4.
“Vidimo se”, reče Tomi.

Nastavit će se…