Nije bitno koliko puta padneš nego da se svaki puta digneš – to je ono što u Zagrebačkoj školi juda uče djecu, kaže Matija Jug-Dujaković, sportski direktor i glavni trener o jednoj od glavnih poruka juda.

– To je život, njemu učimo djecu od prvog treninga – govori Matija o smislu treniranja borilačke vještine u kojoj nema udaraca, a koja se ustvari primjenjuje u raznim drugim sportovima kao što su nogomet, košarka – gotovo svagdje.

Judo izgrađuje ljude, izgrađuje njihovo samopouzdanje, a to je ključno za svaku mladu osobu.

„Mi se igramo, borimo, smijemo i ne radimo svjetskog prvaka za dvije godine“ piše na portalu Zagrebačke judo škole kako bi svim roditeljima bilo odmah jasno kakva osoba će im dolaziti nakon treninga kući i kako će izgledati kada provede nekoliko godina trenirajući judo.

Da, znat će se braniti, ali će joj prva pomisao u svakoj incidentnoj situaciji, pa čak i tamo gdje ne prijeti tjelesna opasnost nego je riječ samo o suprotstavljenom mišljenju, biti: izbjegni sukob, izvuci se iz neugodnog okruženja.

Zagrebačka škola juda

Judo daje samopouzdanje

Glavna pouka juda je – izbjegni sukob, nadmoćniji si. Tek ako ne postoji drugi izlaz, koriste se obrambene vještine juda.

Judo je ona vještina kojoj svi koji išta znaju o borilačkim sportovima pristupaju s velikim poštovanjem jer su svjesni da je najteže izvući se iz zahvata judo borca. Pritom nije važno kako izgleda, koliko je velik ili jak, svaka je osoba koja posjeduje vještine juda opasan suparnik.

Judo je, naime, nastao kako bi tjelesno slabija i manja osoba mogla pobijediti svog suparnika. Jigoro Kano, japanski osnivač juda koji je živio u 19. i 20. stoljeću, započeo je s učenjem borilačkih vještina kao dječak i  posvetio se JuJutsu. Sitan i krhak, brzo je shvatio da mu tjelesne mogućnosti nisu dovoljne da bi se ravnopravno suprotstavljao snažnijim partnerima te je prikupio sve korisne tehnike i vježbe JuJutsa i kreirao Judo, vještinu kojom se slabiji mogu uspješno suprotstaviti i nadjačati snažnije partnere.

svaka osoba koja posjeduje vještine juda opasan je protivnik

Na Olimpijskim igrama od 1964.

Na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine Nježni put, što na japanskom znači judo, postaje olimpijska disciplina za muškarce. Sportašice se za olimpijsku medalju bore od Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine.

– Pozdravom pokazati poštovanje partneru je prva stvar koja se uči u judu – kaže Matija i ukazuje na bitnu karakteristiku juda: izgradnju pravilnog odnosa prema drugima i sebi. Judo je ozbiljna borilačka vještina, majstori juda su u stanju svladati osobu stojeći, borbom na tlu, na sve načine. Judo je ona vještina u kojoj se koristi snaga i energija suparnika da bi ga se svladalo.

– U judu se uči da se ne suprotstavlja osobi koja krene agresijom – kaže Matija. – Tada se treba izmaknuti i koristiti energiju te osobe da bi ju se oborilo na pod – opisuje filozofiju koja se na tatamiju, mekoj borilačkoj podlozi, vidi u nizu bacanja suparnika na tlo, zahvatima koji blokiraju suparnika i tjeraju na predaju. Ili ga dovedu u položaj iz kojega se ne može izvući. Judo borac zna kako koristiti vlastito tijelo da bi svladao svakog suparnika i stoga uistinu svi koji su vidjeli makar jednu borbu judaša s bilo kime znaju da, kada judaš krene u suparnika, podvuče se pod njega i uhvati njegovo tijelo, slijedi spektakularno obaranje na tlo koje najavljuje brzi kraj borbe.

Trenirajući judo, djeca svladavaju strah od druge djece, uspostavljaju kontrolu, spoznaju što mogu izvesti s vlastitim tijelom.

Kako pasti i ne ozlijediti se

Jednostavno, judaši su kao čarobnjaci borbe, prepuni su nevjerojatnih poteza, zahvata kojima uspostavljaju tjelesnu kontrolu nad drugim osobama. Zato ih od prvog treninga uče – ovo ne radite kod kuće.

Same borbe se izvode u različitim kategorijama pa vrtićanci, djeca koja u vrtiću provode djetinjstvo, imaju svoje sumo borbe gdje se natječu u guranju; početnici – u što spadaju učenici od prvog do četvrtog razreda osnovne škole – natječu se u parteru, na tlu, dok su borbe koje započinju stajaćim položajima namijenjene iskusnijim judašima.

– Trenirajući judo, djeca svladavaju strah od druge djece, uspostavljaju kontrolu, spoznaju što mogu izvesti s vlastitim tijelom – opisuje Matija način kako judaši uče voljeti sebe u svom tijelu. To je, između ostalog, ono što izgrađuje samopouzdanje, prihvaćanje samog sebe, upoznavanje vlastitih mogućnosti i učenje kako iz sebe izvući više no što su se ikada nadali.

Djeca koja treniraju judo prvo uče padati jer se u judu pada, suparnici se obaraju, a pasti i ne ozlijediti se korisno je u svakom segmentu života. – Uz to – kaže Matija Jug-Dujaković – u judu se jako puno treninga posvećuje gimnastici čija primjena je korisna i u svim drugim sportovima. Matija dodaje kako postoji i cijeli niz zahvata i vježbi namijenjenih djevojkama ne bi li stekle potrebno samopouzdanje i obranile se od mogućeg napada.

treninzi su organizirani tako da manji judaši imaju većeg judaša kao partnera. Na taj način želi se pokazati da manji borac može savladati većega.

Judašima je lakše na fakultetima

Kako bi pokazali i u stvarnosti da je moguće da manji borac pobijedi većega, treninzi su organizirani tako da manji judaši imaju većeg judaša kao partnera. – To je korisno oboma, ako je riječ i o kombinaciji različitih spolova – kaže Matija – jer oni veći moraju naučiti kako će se snaći s manjim i često bržim partnerom koji će se podvući i ispod većeg i neobranjivo ga uhvatiti, dok manji mora svladati većeg i za to koristiti svu vještinu kojom raspolaže. I još malo, pronaći u sebi one vještine za koje nije ni svjestan da ih posjeduje.

Matija Jug – Dujaković dodaje da većina predanih sportaša koji treniraju judo uspješno završava fakultet i stječe odlično obrazovanje. – Naučeni smo boriti se i svladavati izazove. Znamo da će biti teško, da se moramo sami izboriti, ali doći ćemo do cilja – opisuje motivaciju u svakom od njih. Naravno, kada su u startu izabrali učiti ozbiljnu vještinu stalno se smijući.