Interaktivni stol koji smo koristili pri opremanju tvrđave Barone u Šibeniku pokazao se zanimljivim proizvodom jer ima brojne prednosti u odnosu na konkurentske. Idući korak bio je logičan – put pod noge i na sjever Europe po partnerski status finske tvrtke MultiTaction.

Piše: Paško Ivanović

Dobar proizvod zlata vrijedi

Htio sam ovome tekstu dati naslov “Multitouch iskustvo” – ali staviti dodire, iskustvo i dvojicu muškaraca u istu priču bilo bi zabrinjavajuće i podložno zafrkanciji ekipe u Spanu. Upravo zato ova priča nosi nešto konzervativniji naslov.

Sve je počelo tijekom ljeta 2015. kada smo prošli na natječaju za opremanje novog prostora tvrđave Barone u Šibeniku. Za Grad Šibenik smo nabavili Epson Moverio naočale za proširenu stvarnost i interaktivni stol finske tvrtke MultiTaction koji je udovoljavao svim traženim specifikacijama naručitelja. Tijekom instalacije stola shvatili smo da to nije samo običan interaktivni stol, nego da pruža brojne mogućnosti primjene. U ovom stolu, iako je poprilično skup, prepoznali smo potencijalnu tržišnu prednost pred drugim interaktivnim stolovima, pa smo odlučili pristupiti procesu dobivanja partnerskog statusa jer su se već nazirali drugi projekti gdje bismo mogli ponuditi ovo rješenje.

Interaktivni stol finske tvrtke MultiTaction

Iz Spana u Helsinki

U Helsinki je sa mnom otputovao i kolega Boris Kovačić, koji je od samoga početka bio uključen u implementaciju rješenja. Nakon nekoliko odgoda napokon smo dobili termin tehničkog treninga – zbog kojeg je Boris čak prekinuo i svoj godišnji odmor. Putem smo razgovarali o radu u Spanu, prijašnjim poslovima i očekivanjima od treninga. Zanimljivo je da smo za dvojicu putnika pomislili da također kao mi idu na trening – no to se pokazalo krivim je su bili studenti koji su u Helsinki putovali na razmjenu.

„Hladni Finci“ ne postoje

Po dolasku u Helsinki odmah smo išli prošetati užim centrom. Već tada je srušena predrasuda o “hladnim Fincima” – jer su svi bili nasmijani, uslužni i voljni pomoći. Sutradan, putujući prema uredu MultiTactiona koji se nalazi u industrijskoj zoni na obali, komentirali smo pak pomalo socijalističku, dosadnu i sivu arhitekturu zgrada.

Trener Rus mađarskih korijena

U uredu nas je dočekao trener Boris Pljenkov, Rus mađarskih korijena podrijetlom iz Ukrajine. Sam prostor je kombinacija industrijskoga i space shuttle dizajna. U njemu je veliki video zid i nekoliko sporednih samostojećih MultiTaction stolova. Sve je povezano u jednu interaktivnu cjelinu. Ponosno smo pokazali treneru i drugim sudionicima gdje smo instalirali njihov stol u Hrvatskoj.

Boris Kovačić na edukaciji u Finskoj

Kako nastaje hit-proizvod

MultiTaction stol ima zanimljivu priču. Nastao je 2006. godine kao rezultat znanstvenoga istraživanja naprednoga korisničkog iskustva na Helsinškom institutu za tehnologiju. Počeli su sa softverom za praćenje raznih inputa na ekranima, što i jest najveća prednost njihovih stolova, a poslije su složili stol kako bi prikazali rezultate praćenja prsta, više prstiju, ruke, olovke i objekata, odnosno oblika koje stol prepoznaje.

Nakon objave videa na You Tubeu interes za njihovim stolom je naglo porastao i u samo nekoliko godina proizveli su i prodali tisuće stolova u više od 50 zemalja te otvorili urede u Americi, Aziji i Europi.

Kafić – sauna novi trend

Prvi dan treninga bio je rezerviran za upoznavanje njihove tvrtke te mogućnosti konfiguriranja hardvera i softvera za različite industrije. Drugi dan bila je na redu dijagnostika i sve vezano uz hands-on – rastavili smo i sastavili cijeli interaktivni stol, što je vrlo korisno iskustvo zbog mogućeg servisa koji možemo obaviti budućim korisnicima on site.

Poslije treninga odveli su nas i u kafić-saunu, što je tada bio vrlo popularan novi trend kod njih (možda je još uvijek). Ljudi nakon saune piju pivo i uživaju na obali. Inače, Finci jako brinu za svoje zdravlje. Hladnoća im pomaže u očuvanju tijela pa svi izgledaju mladoliko, barem nam je tako objasnila Marriane iz MultiTactionova Odjela za marketing. Od zanimljivosti koje nam je ispričala upamtio sam da u Helsinkiju postoji ulica gdje starije gospođe izlaze u potrazi za mladićima – vjerojatno je to još jedan način brige za zdravlje J.

Ništa od shoppinga

Helsinki kao grad na mene nije ostavio osobit dojam. Nekoliko zanimljivih zgrada, luteranska katedrala ispred koje je nastupalo nekoliko desetaka zborova, šoping-centri na svakom koraku. Kao iskusni očevi koji dobro poznaju šoping od “dudice do bundice” – Boris dviju, a ja jedne curice – krenuli smo u potragu za poklonima (roditelji u Spanu znat će o čemu pričam). No s obzirom na cijene koje su i do tri puta više nego kod nas nismo našli ništa zanimljivo. Naravno, kupili smo ponešto svojim dragima, ali ne u Helsinkiju.