Zbog spanovaca kao što je Nataša zovu ih “scary smart people”. U Americi je zovu AD godess, Kugla (njezin šef) AD mama.

U takvoj situaciji ne razmišljaš u kakvoj je opasnosti kompanija, koliko će je koštati incident, kako se to izražava u novcu, u radnim mjestima ili bilo čemu. Jednostavno, radiš svoj posao i ne razmišljaš o stvarima koje ti ne koriste da to riješiš – priča Nataša Fucijaš o drami u kojoj se našla velika kompanija koju je spasila.

Realno, incident je imao zastrašujuće razmjere. Da nije spriječen raspad sustava šteta bi bi bila golema, tisuće ljudi ne bi moglo raditi, a kompanija bi bila u svim vijestima. Dok govori o incidentu koji ilustrira zašto SPAN u Americi nazivaju ‘scary smart people’, Nataša se osmjehuje. Ne pokazuje da je bila u situaciji kada su se svi molili da uspije. Ona je genijalka s certifikatom Microsoft Certified Solution Master za Active Directory (MCSM AD). Jedina u Hrvatskoj, jedna od stotinjak s tim certifikatom u Europi.

– Sustav za obnovu validnosti certifikata ‘je pao’ – opisuje Nataša glavnu bit problema. – Impact je, uz ostalo, takav da bi za taj zastoj istog trena znao cijeli svijet – dodaje. Situacija u kojoj jedna kompanija ne može funkcionirati zbog pada IT sustava, podrazumijeva i veliku kolateralnu štetu koja se odražava, uz ostalo, na vrijednost dionica, imidž i povjerenje u tu kompaniju. Sve je to došlo u pitanje zbog kvara koji je imao svoju vremensku odrednicu, najavu da će, ako se greška ne otkloni, sve stati.

Dan u kojem su svi gledali na sat

Ako sustav za provjeru ispravnosti certifikata nije ažuran, to je kao da je netko iskopčao glavnu vezu sa svijetom. Kompanija ne postoji online, što znači da nijedan njezin prostor, podružnica, ne može raditi, niti jedan radnik ne može poslati mail. Jednostavno, sve stane. Riječ je o nekoliko desetaka tisuća ljudi. Korisnik je mogao samo bespomoćno čekati trenutak kada će sve stati. – Vrijeme je prolazilo – nastavlja Nataša priču o danu kada su svi gledali u sat. – U nekom me trenutku nazvao kolega Krešo Kovačević i objasnio mi situaciju. Odluka je bila jednostavna, sasvim prirodna, idemo to riješiti! To je značilo svašta. I prevariti sustav, sve izvesti bez formalnih odobrenja, umiješati se u područje tuđe odgovornosti, ali morali smo pokušati riješiti problem. Korisniku je to trebalo, sustav mu je bio u opasnosti – kaže Nataša.

Nataša Fucijaš

Work around sistem

Opisuje kako je radila po work around sistemu, ona iz svoga doma u Rijeci, Krešo iz Zagreba. Enciklopedijske definicije za pojam work around ističu kako taj pristup znači veću kreativnost od one koja je sastavljala sustav, misliti out of the box. U konkretnom slučaju to je značilo i natjecati se s rješenjima koje je sastavila ekipa mozgova u komotno određenim rokovima. Nataša je dodatno imala pritisak zbog činjenice da se utrkivala s vremenom te zato što se podrazumijevalo da će njezina neovlaštena intervencija i miješanje u incidentnu situaciju u svakom slučaju biti otkriveni, postati javni te možda biti problem i za nju i za SPAN. U stvari, cijelu je frku mogla i ignorirati jer za spašavanje takve situacije nije zadužena, ni osobno, niti bi itko mogao prozivati SPAN jer nije napravio ono što nije ni trebao. Oni su samo pokušavali neovlašteno popraviti kvar.

Fokusirana na problem

Nataša očito ima grešku u onom dijelu ličnosti zaduženom za ignoriranje, ne može mirno gledati problem pa se upusti u velike pothvate. Kada je panika, kaže, funkcionira usredotočena na problem, a tek kada sve prođe, razmišlja o tome koliki je bio rizik i što je sve moglo ispasti krivo. – Vratila sam back up, ‘potpisala’ staru listu, stavila u sustav i u posljednjih sedam minuta prije isteka roka mogli smo javiti da je sustav sposoban nastaviti s radom i sljedeća 24 sata. Spasili smo klijenta – dodaje.

Krešo je bio taj koji je korisniku na drugom kontinentu javio dobru vijest. – Krešo je osoba s kojom je zadovoljstvo raditi u kriznim situacijama zato što je staložen. Ne žuri se i ne popušta pod pritiskom vremenskog okvira. Upravo stoga potrošeno je upravo onoliko vremena koliko je potrebno za definiranje puta prema rješenju. Unificirano znanje i iskustvo daju dobitnu kombinaciju u ovakvim situacijama. Krešo je obavljao vrlo važnu ulogu pronalaženja resursa i komunikacije prema korisniku i oboje je majstorski odradio – opisuje Nataša.

Dva puta Spanovka

Nataša je tada bila drugi put u SPAN-u, u koji je ponovno došla 2010. godine, nakon što je na Veleučilištu završila za informatičarku. Tada je počela kod Trpimira Kutle Trpka, u odjelu podrške. Kada je trebala dignuti prvi domenski kontroler kod enterprise korisnika, pokušala je to izbjeći. – Bilo me je strah – kaže uz osmijeh. No, nije mogla izbjeći svoju prirodu i kada ju je Trpko pitao zna li to, rekla je da zna, na što je Trpko rekao da onda ne vidi u čemu je problem. – Na kraju sam to pedantno odradila, ispalo je savršeno i bio je to prvi korak prema ovome gdje sam danas, a to svakako ne bih bila da nema te ‘prave’ ekipe odozgo, šefova, uprave… – govori Nataša Fucijaš.

Super joj je što radi po cijelom planetu a da se ne makne iz Hrvatske, a još joj je bolji osjećaj kad je korisnik zadovoljan. Kaže da joj je to na prvom mjestu.

Nataša Fucijaš

Put do BOB-a

Marijan Pongrac Kugla 2013. godine predložio je Nataši da polaže Microsoftov Master certifikat. Biti Master znači doći na Microsoftov tečaj koji drži netko iz Microsofta i nakon predstavljanja doživjeti da predavač odustane od predavanja i sasvim neočekivano meni prepusti mjesto – opisuje Nataša status života s Master certifikatom u IT svijetu. Master certifikat je ono što se zove BOB, best of the best, titula i status koji ima tek mala grupa ljudi na svijetu.

Od 15 do 20 ljudi koji se prijave za polaganje certifikata Microsoft Certified Solution Master, njih dvoje ili troje odustanu prije polaganja. Pola od onih koji ipak pokušaju ne prođu, a 30 posto ih se nikada više ne pojavi. Odustanu. Test ih tako smlavi da više i ne pokušavaju.

Po taj certifikat obično krenu ljudi koji rade u Microsoftu, njima je jednostavnije odlučiti se na ozbiljno testiranje IT znanja i vještina, njima kompanije lakše plate potrebnih 11 tisuća dolara i dvotjedni boravak u Redmondu. Omjer kandidata na ispitu je 2:1 u korist Microsoftovih zaposlenika u odnosu na one koji, kao i Nataša, dolaze izvana. I opet, pristupanje ispitu ne znači i siguran prolazak. A ne može se ni reći da oni koji nisu položili nisu kvalitetni IT-evci jer je riječ o ispitu za koji ne postoje napisano gradivo, knjige ni skripte. Sve je raspršeno na internetu, u mnoštvu tehničkih tekstova koje treba usvojiti kako bi se mogli primijeniti pri polaganju. – Pripremaš se na internetu, tamo sve piše – govori Nataša o mjestu gdje se nalazi literatura potrebna za ispit. Pritom dodaje kako čovjek koji prođe ispit na kraju i ne zna što je točno odgovorio, a gdje je pogriješio. Zna tek da je prošao s 80 ili 90 posto. I to je sve. Na ispitu postoje samo dvije ocjene: prolazak ili pad.

Morala je dvaput polagati ispit – prvi put je pala. Sam ispit obuhvaća dva dijela: pisane testove i ispit vještine pri čemu u realnim simuliranim uvjetima kandidat mora pokazati što zna, što traje satima. Natašin zadnji ispit trajao je 13 sati. A onda je saznala samo da je zadovoljila rigorozne kriterije za Microsoft Certified Mastera na području Active Directoryja. Iznad toga je postojao samo jedan certifikat, a to je Microsoft Certified Architect. Taj certifikat kao uvjet zahtijeva masterski certifikat i projektno rješenje koje je potrebno braniti, nešto kao obrana diplomske radnje. No nisam uspjela stići do toga jer su ukinuli program – kaže Nataša s primjesom ljutnje iako, u stvari, ne zamjera jer su joj izmakli cilj kojem je stremila. Sada mora smisliti novi, jednako veliki.

Lako je bilo izabrati Natašu

Piše: Marijan Pongrac Kugla

Nataša je samosvjesna, odgovorna i ustrajna osoba, s izvrsnim stručnim znanjem. Zato smo je izabrali za rješavanje najkompleksnijih problema na enterprise sustvima i stjecanje Microsoft certifikata, potvrde svojih sposobnosti.

Bilo je to doba velikog rasta SPAN-a, koje na sreću još traje J. Iako je kriza u Hrvatskoj bila u velikom zaletu i broj IT projekata gotovo se mogao na prste nabrojati, situacija na međunarodnom tržištu počela se smirivati. Očekivali smo da će se popraviti i situacija u Hrvatskoj u dogledno vrijeme, kao i nove projekte bazirane na Microsoftu.

Osnova svih Microsoftovih proizvoda je Active Directory. Ako on ne radi kako treba, teško da će i ostatak sustava ispravno funkcionirati. U malim sustavima ispravna implementacija AD-a i nije toliko zahtjevna. Međutim, s enterprise okruženjem je druga priča. Tamo vladaju neka druga pravila. Jako mali broj hrvatskih IT stučnjaka uopće uspijeva doći u dodir s pravim enterprise sustavima jer ono što se u Hrvatskoj smatra velikim, u globalnim okvirima je malo. Odlučio sam da nam treba osoba koja će biti sposobna rješavati najkompleksnije probleme na enterprise sustavima te da, osim znanja, mora imati i potvrdu za svoje sposobnosti. Međunarodni IT certifikati to definitivno donose. Iako SPAN ima veći broj međunarodno priznatih system enginera, nismo imali niti jedan Master, u ono vrijeme novo ustoličeni certifikat. Odabir Nataše za taj certifikat bio je poprilično lak. Ona je samosvjesna osoba, odgovorna i ustrajna, s izvrsnim stručnim znanjem. Prvi zadatak je bio dobiti podršku uprave, jer certificiranje za Master je sve samo ne jeftino. Drugi zadatak je bio priopćiti Nataši da je odabrana. I to je prošlo glatko. Nataša je osoba koja ne bježi od izazova, te je hrabro pristala i na ovaj.

Krenula je s internim pripremama, zatim školovanjem u Americi, pa smo joj onda nabavili poseban lab samo za AD kako bi mogla isprobati uživo sve moguće scenarije. Ali bez njezina danonoćnog rada i požrtvovnosti ne bi bilo uspjeha. Osim Nataše, imali smo u planu certificirati još neke kolege, ali nažalost Microsoft je ukinuo program prije nego što smo ih uspjeli prijaviti.