Svako dijete treba odrastati u obiteljskom okruženju uz pažnju, ljubav i brigu – kaže Višnja Tuškan – Krupić, nacionalna direktorica Udruge SOS – Dječje selo Hrvatska.

Djeca s obiteljskim problemima nose svoju bol i nevolju svuda sa sobom.

– Ako dijete spava na nastavi ili ako je zbunjen, prvo se pozovu roditelji da se utvrdi stanje i sazna zbog čega se to događa. Svatko od nas, ako primijeti da se prema djetetu ne postupa na odgovarajući način, obavezan je to prijaviti, premda je ta tema kod nas zapravo još tabu – govori nacionalna direktorica Višnja Tuškan – Krupić, prva zaposlenica Udruge SOS – Dječje selo Hrvatska koja u Hrvatskoj postoji od 1992. godine.

– Prije svega, to je škola, škola bi trebala biti prva koja će vidjeti da neko dijete ima problem – nastavlja gospođa Tuškan-Krupić o situacijama kada se pokaže potreba za radom SOS Dječjeg sela. – Škola je nekada bila zamjena roditeljima, što se danas ne može reći u puno slučajeva. U svakom slučaju, profesor tjelesnog treba pogledati imaju li djeca nekakve ozljede i, naravno, pravovremeno intervenirati – opisuje i ističe kako se ljudi često prave kao da problem djece nije njihov problem i boje se da će oni sami nastradati od nasilnih roditelja.

Višnja Tuškan – Krupić, nacionalna direktorica Udruge SOS Dječje selo Hrvatska

Povijest dječjih sela

Osnivač prvog SOS Dječjeg sela bio je Hermann Gmeiner u mjestu Imst u Austriji 1949. godine, gdje se bavio humanitarnim radom, zbrinjavajući djecu koja su u Drugom svjetskom ratu ostala bez brige i obitelji.

Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi i društveno osviještenih organizacija i tvrtki, danas dječja sela brinu o zbrinjavanju i pomoći djece s raznim obiteljskim problemima diljem svijeta.
Dječje Selo Hrvatska utemeljeno je 25. veljače 1992. godine. U to vrijeme to je bio pionirski projekt i prva udruga građana, privatnih osoba, koju je inicirao gospodin Branko Černelić, koji je grupu entuzijasta hrvatskih građana povezao s već postojećim Dječjim selima u Austriji i Njemačkoj. Bila je to odlična inicijativa i domaći stručnjaci su se svim srcem posvetili brizi o djeci bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, koja su živjela u disfunkcionalnim obiteljima. Vrlo su brzo zaključili da je obiteljski tip brige o djeci, najbolje rješenje za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

Vizija i misija

– Naša vizija je da svako dijete treba odrastati u obiteljskom okruženju uz pažnju, ljubav i brigu, a misija nam je da stvaramo najbolje uvjete za djecu koja nemaju odgovarajuću roditeljsku skrb – govori gospođa Tuškan-Krupić.

SOS Dječje selo Hrvatska registrirano je kao udruga, te je osnivač dječjih sela Lekenik i Ladimirevci, a koji su oblik alternativne skrbi.

Prvo domaće Dječje selo bilo je Lekenik, u kojem svaka obiteljska kuća ima SOS majku, a to su žene koje nakon pomnog odabira – od intervjua, selekcije i dvogodišnjeg specijaliziranog školovanja – postaju spremne za zahtjevan posao brige o djeci.
– To su svakako profesionalci – govori gospođa Tuškan-Krupić – to je funkcija visokih standarda i zahtijeva vrhunsku stručnost. Prije svega, to treba biti osoba koja je uravnotežena, koja to stvarno želi i ima dobro srce, bitno je da su njezine motivacije apsolutno na mjestu. Što se tiče obrazovanja, također je bitno da osoba ima minimalno srednju stručnu spremu, premda je kod nas slučaj da su to većinom žene s visokom stručnom spremom, koje prolaze i dodatno školovanje za SOS mamu – kaže Tuškan-Krupić.

Trenutačno radno mjesto SOS mame ne postoji u nomenklaturi radnih mjesta u RH, ali priznaje se kao stručno usavršavanje i upisuje se u radnu knjižicu, tako da su SOS mame zapravo licencirane i školovane dadilje.

O strukturi sustava obrazovanja upoznao nas je Josip Marinković, direktor ljudskih potencijala

Sustav edukacije

Buduće SOS mame prolaze temeljit sustav edukacije kako bi bile dobro osposobljene za taj više nego zahtjevan posao.

Josip Marinković, direktor ljudskih potencijala, kaže da od kandidatkinja traže da imaju minimalno srednju stručnu spremu te da su spremne živjeti i raditi u dječjem selu. – Po tome je taj poziv specifičan; radi se i živi na istome mjestu kako bi djeca dobila skrb koju zaslužuju. Mi tražimo zrele i stabilne osobe s visokom razinom motivacije – opisuje dodajući kako postoji zahtjevan selekcijski proces odabira odgovarajućih ljudi za ovaj poziv.
– Tijekom selekcijskog postupka, koji poprilično dugo traje, kandidatkinje prolaze brojne procese kako bismo bili u potpunosti sigurni da je to osoba koja je uistinu za taj posao. Osoba kada prođe selekciju dolazi na poziciju kandidatkinje za SOS mamu. Nakon toga u iduće dvije godine, u nekim slučajevima i kraće, što ovisi o potrebama, osoba dobiva status SOS mame – govori Marinković.

Mentorstvo i certifikati

Kako bi se kandidatkinje osposobile za rad i s najzahtjevnijim slučajevima, dobivaju pomoć iskusnijih SOS mama koje su u praksi prošle puno različitih situacija. Njihova pomoć, kao i pomoć stručnjaka iz drugih područja, od neprocjenjive je vrijednosti.

– Kandidatkinje su zaposlene na određeno vrijeme – govori gospodin Marinković – i idu na teoretsku i praktičnu obuku. U tom razdoblju organizira se škola za SOS mame gdje prolaze teoretski dio, a s druge strane im dodjeljujemo iskusnu mamu mentoricu koja im pomaže u svakom trenutku. Naravno, tu je i stručni tim, nekoliko osoba raznih profila. Cjelokupno osoblje Sela pomaže kandidatkinji da se razvije te da ima podršku i da se osjeća osnažena.

U jednom trenutku, kada se poklope okolnosti, kada je kandidatkinja spremna i ako neka druga SOS mama odlazi iz Sela, pretežno u mirovinu, nova kandidatkinja je može zamijeniti. Selekcijski procesi u SOS selu pomno su isplanirani, kako bi dvije godine unaprijed imali osiguranu osobu koja će preuzeti SOS obitelji.

Djelatnici Udruge SOS – Dječje selo Hrvatska: Višnja Tuškan-Krupić, Marinka Šenjug, Josip Marinković, Dean Šarčević i Kristina Vidalina

Tate su bitan dio svake obitelji, tako i u SOS dječjim selima

– Važno je da u trenutku kada treba preuzeti ulogu SOS mame kandidatkinja bude spremna – nastavlja – i da može, onako kako mi kažemo, punopravno u kuću. Dakako, ona je bila u toj kući već puno prije, kako bi se djeca navikla na nju, pa da to za njih nije neka velika promjena. Nemamo isključivo mame, postoje i SOS tate. Imamo dvojicu muškaraca koji su zajedno sa SOS mamama u svojstvu SOS para, tu se radi o mamama koje su svoje partnere uključile u život Sela.
– Unatrag 10 ili 15 godina su se stvari promijenile pa postoje ne samo tete, već i mlađi muškarci koji rade kao odgojitelji, čak i u vrtićima. Naši natječaji su otvoreni, ali još nije došao onaj pravi SOS tata – govori gospodin Marinković.

Jedna je od bitnijih stvari u razvoju djeteta da ima osjećaj da odrasta u obitelji u kojoj doživljava uloge budućih majki i otaca kao u stvarnoj skladnoj obitelji. Tako djeca uče kako jednoga dana postati dobar i brižan roditelj.

Za optimalan razvoj djeteta u obitelji ključno je da se dijete osjeća sigurno i zaštićeno te da se potiče u najboljem smislu njegov intelektualni, psihički i fizički razvoj. Na tome se intenzivno radi jer tu svakodnevno postoje novi i katkad neočekivani izazovi.

Djecu treba ohrabriti da osjete ponos uspjeha

– Moramo biti iskreni – nastavlja gospođa Tuškan-Krupić – da, nažalost, često djeca dođu s prošlošću koja baš i nije lijepa. Dakle, da bi njihove male duše mogle zacijeliti, ponekad je potrebno i više od osnovne skrbi. To uključuje od psihoterapije do nekih posebnih programa u dogovoru s mamom.
– Naša djeca su često iz obitelji gdje su zapuštena na puno različitih načina; psihički i tjelesno, pa često imaju problema s komunikacijom, no tu su već u godinu dana može primijetiti vidljiv napredak – nasmije se vedro gospođa Tuškan-Krupić. – Djeca uključena u dramsku radionicu s ponosom nastupaju na božićnoj priredbi i jako ih to zabavlja, uz što je vidljiv izražen terapijski učinak, tako da nalazimo djecu koja su prvo jako sramežljiva, a kasnije, kada prebrode krizu, rado se uključuju u kazalište i dramske grupe. Imamo i bend koji se zove Napadači sluha i djecu koja treniraju taekwondo – govori gospođa Tuškan-Krupić.
– Oni nam svi dolaze kao preplašeni mali sivi mišići i onda ih morate ohrabriti da osjete radost, ponos te osjećaj ispunjenja i uspjeha. Tako stječu ono elementarno samopouzdanje – opisuje Tuškan-Krupić uspjeh rada s djecom.

Spanova donacija informatičke opreme na putu prema SOS Dječjem selu Hrvatska

Naravno, za uspjeh dječjih sela važna je i financijska i društvena podrška.

– Tu su nam najviše od pomoći individualne donacije građana i korporativne donacije tvrtki partnera te subvencije države, a programe jačanja obitelji većinski financiramo iz europskih fondova – govori gospođa Tuškan-Krupić.

Pomoć društveno osviještenih tvrtki je dakako uvijek dobrodošla. Span kao i ostale tvrtke dobročinitelji SOS selima pomažu na razne načine, financijskom pomoći, raznim uslugama i donacijama tokom cijele godine. Kraj godine je vrijeme darivanja pa nas je to u Spanu potaklo da još malo razveselimo naše male prijatelje iz SOS Dječjeg sela Hrvatska donacijom informatičke opreme koja će im koristiti u daljnjem radu i njihovim aktivnostima.