Za ljubav je najgore kada se pogubi. Zato ljudi koji brinu o ljubavima moraju biti dobro povezani.

Zadnje godine, kada sam joj se totalno predao, njezini su zagrljaji postali potpuno hladni i rijetki. Ali, kao što je zapisala Clarissa Pinkola Estés, činilo se da je moja bivša radila na tome da me odgurne od sebe: -Hladnoća znači kraj svakog odnosa. Ako želite nešto ubiti, budite hladni. Što brže zamrznete osjećanja, misli i djela, veza postaje nemoguća. Ljudi koji žele nekoga ostaviti vani na hladnoći, ne pozivaju je/ga u kuću. Radije izbjegavaju tu osobu nego da je gledaju i slušaju.

Ja je zaista volim i što god poduzeo da je “izbacim iz glave/srca, uspijevam samo nakratko. Možda ću jednom i dostići ono o čemu je ona govorila, voljeti nekoga, a ne biti s njim – opis je jedne ljubavi. Ta je ljubav prošla, a opet, svatko tko pročita kako je izgledala, ne može ne pomisliti da ona ima svoj život, bez obzira na to što su se ljudi i osjećaji koji su je stvarali danas promijenili. Nalazi se u Muzeju prekinutih veza.

IT infrastruktura je bitna za dobar početak svake tvrtke

Super je taj fleksibilni “leasing” koji nam pruža Digitalni ured.

Svaki put kada se pojavi nova verzija Officea, “apdejtamo” se, uživamo prednosti poput Exchange Servera ili Share Pointa, s visokom razinom sigurnosti i dostupnosti, poput velikih korporativnih korisnika, iako smo tvrtka s 30-ak zaposlenih – kaže Marija Curić, jedna od troje ljudi koji upravljaju Muzejom prekinutih veza.


Muzej je prvi put predstavljen izložbom u sklopu Zagrebačkog salona 2006., a muzej kakav poznajemo su 2010. godine osnovali Olinka Vištica, Dražen Grubišić i Marija Curić i otad ima mjesto u svakom ozbiljnijem svjetskom turističkom vodiču, svaki ozbiljniji magazin posvećen turizmu ističe ga kao must see mjesto pri dolasku u Zagreb.

Ne možeš biti u TripAdvisoru i biti bez veze

Muzej je Sheeft korisnik Digitalnog ureda, jedne od tvrtki iz Spanova portfelja, namijenjene malim i srednje velikim tvrtkama.

Muzej prekinutih veza je, formalno, takva tvrtka, iako je svojim značajem i slavom nadmašio mnoge veće. TripAdvisor ga stavlja među deset najboljih u Hrvatskoj, a u Los Angelesu je osvojio nagradu kao muzej s najljepšom i najinovativnijom web stranicom, International Design Communication Awards, koja se dodjeljuje izvrsnim inicijativama u umjetničkom svijetu.

Sjekira nije uvijek prijetnja, neki je put i oslobađanje

Riječ je o muzeju, kako ističe Marija, u kojem je eksponat zamijenio ulogu s legendom, objašnjenjem zašto se pokazuje, jer ovdje je puno važnija priča o nekom izloženom predmetu, nego sam predmet.

Recimo, sjekira. Ona svjedoči o ljubavi koja je prestala u onom trenutku kada je ostavljena djevojka, u čijem je stanu ostao namještaj njezine bivše djevojke, uspjela rascijepati i posljednji komad. Bila je ostavljena zbog nove ljubavi, a namještaj je ostao dok se ne organizira prijevoz. I stalno ju je podsjećao kako je njoj ostalo slomljeno srce, a njezina je djevojka sretna s nekom drugom. I onda je otišla u dućan, kupila ozbiljno veliku sjekiru i odlučila sve rascijepati. Kad je završila, osjećaji su se promijenili, ljubavna bol bila je puno manja.

Muzej privuče 107 tisuća posjetitelja godišnje.

Dnevni limiti su oko 700 posjetitelja ako žele kvalitetno sve vidjeti. Gužva počne kada krene sezona posjeta Zagrebu, već uz Uskrs, i traje do kraja godine pa pristojan muzej mora imati i pristojnu IT podršku.

Svaki dobar muzej mora imati svoj oblak

Mariji je IT infrastruktura vrlo bitna u poslovanju. Osnivački kapital, i puno više od toga, za svoju prvu tvrtku potrošila je na poslovni telefon, ozbiljan laptop, a svoj je mail hostala kod providera koji je mogao pružiti dobar servis kako bi mogla koristiti Exchange. – S vremenom smo vidjeli da strahovito rastemo i da nam je koordinacija ljudskih resursa nemoguća bez dobre umreženosti – opisuje kako je Muzej postao ozbiljna, srednje velika tvrtka s više od trideset zaposlenih, koja više nije samo izložbeni prostor, nego i ugodan kafić, a uskoro i restoran. Sve su to mjesta gdje je ljubavi ugodno. Mnoštvo konobara i kuhara, collection managerice, ljudi koji rade u Muzeju, uz franšizu u SAD-u i više od pedeset gostovanja, jako im je bitno imati legalne licence, Exchange mail server i SharePoint.

– Potreban nam je cloud gdje stoje svi važni failovi za tvrtku i u kojem je delegirani pristup kako bi svi koji trebaju neki dokument mogli pristupiti tom dokumentu bez obzira na to gdje se nalaze, u Japanu ili Kini, gdje dogovaraju gostovanje, na Trešnjevci ili Dubrovniku – kaže Marija. Ne, objašnjava, ljubavna pisma i priče o neuspjelim ljubavima nisu u cloudu, pohranjena su na drugome mjestu, u bazi koju zove FileMaker.

Ljubav je i stanje ludila, ali nešto ipak mora biti normalno

Među njima je i ona o čekovnoj knjižici koju je ostavila jedna žena kao sjećanje na brak koji je završio odlaskom njezina supruga nakon više od dvadeset godina. Ta je knjižica, objasnila je, pokazatelj svega što su stjecali, vrijednih stvari koje su zajedno birali za njihov život, ali, na kraju, i sjećanje na dvojicu odvjetnika koje je morala angažirati u brakorazvodnoj parnici te, u konačnici, na psihoterapeuta.
U SharePointu koriste različite razine pristupa kako bi ga svi mogli koristiti u skladu sa svojim potrebama i ovlastima, pa sve bitne parametre imaju na raspolaganju u svakom trenutku.

Kad ti treba rješenje, zoveš Span

Sheeft uslugu počeli su koristiti prije dvije godine, iako je Span u životu Muzeja odavno prisutan. Da, svi se poznaju, Nikola i Marija su odavno frendovi i kada je Muzej kretao, pomagali su razni prijatelji, pa tako i Span.

– Span je bio taj koji je sredio da legende pokraj svakog eksponata budu dostupne na što više jezika. Da bi doživljaj eksponata bio potpun, nužno je pročitati legendu, ali mnogi posjetitelji nisu u dovoljnoj mjeri vješti engleskom pa je sve te legende trebalo prevesti i na druge jezike. Legende su na kraju prevedene na deset jezika, a kako je nemoguće uz svaki eksponat imati deset ploča s pričama, Span je razvio QR kod aplikaciju kojoj se pristupa preko dediciranog intraneta. Dakle, posjetitelji ne troše roaming kako bi pristupili aplikaciji putem svoga mobitela, nego izaberu jezik i obilazeći Muzej čitaju priče na svom jeziku – opisuje Marija rješenje koje je osigurao Span.

Muzej prekinutih veza u posjetu Berlinu 2007. godine (Izvor:wikimedia)

Svejedno je jesi li na Trešnjevci ili u Japanu ako radiš u cloudu

Ono što je Mariji bitno jest i ta intenzivna podrška koju imaju, 24/7, a što ne bi mogli da se o njima ne brine Spanov Digitalni ured.
Život prije toga bio je puno teži jer je svatko koristio svoj mail, failovi su se nalazili po osobnim računalima, stalno je netko nekoga zvao da mu nešto pošalje, generiralo se bezbroj verzija iste datoteke itd., nije postojala mogućnost delegiranja ovlasti i bilo je dosta konfuzije.
– Digitalni ured nam štedi vrijeme i novac. Imamo mnoge paralelne projekte, u rasponu od dva mjeseca imamo otvaranje izložbe u Tokiju i Šangaju, a to je vrlo zahtjevno – opisuje Marija. To, između ostalog, znači da se fundus proširuje lokalnim eksponatima koje osiguravaju lokalni partneri, tako da je svako gostovanje drukčije.

Kada se pritom pomisli na situaciju da se gostovanje priprema negdje na Istoku, a Dražen je u Houstonu dok je Olinka u Amsterdamu, onda njih troje, da bi donijeli dobru odluku, moraju imati pristup istoj situaciji. Situacija im se nalazi u cloudu, tamo svatko od njih može zaviriti i pogledati o čemu se donosi odluka, vidjeti sve elemente koje je netko naveo u pripremi i dosta se lako odlučuje. Osim u ljubavi, tada su sve odluke krive. I ispravne.