Davor Velčić je košarkaš, trener koji uči mlade igri i životu. Davor je i spanovac. To ide zajedno ako si naučio ne odustajati.

– Prolazak lopte kroz mrežicu jedan je od najljepših zvukova – kaže Davor Velčić. Davor je košarkaški trener. Davor je spanovac. Svaki telefonski poziv nakon pet sati poslijepodne zateći će ga na putu prema košarkaškom terenu ili negdje između koševa gdje podučava kadete i juniore košarci.

Davor na svom radnom mjestu u Spanu u Rijeci

Davor živi košarku i IT. Dan mu počinje ujutro odlaskom u Span u Rijeci, a završava kada se navečer vrati s treninga.

– Treniram kadete i juniore KK Škrljevo – opisuje Davor svoj košarkaški život danas. Nekada ga je na košarkaške treninge vodio otac, kao i sve klince, a danas on dočekuje dječake koji odrastaju igrajući košarku. Njegova je uloga naučiti ih svemu dobrome što sport može naučiti, podnositi loše dane i loše igre, poraze, ali i nositi se s uspjesima, učiti kako u svemu ostati dobar igrač, onaj koji se ne zanosi uspjesima i ne odustaje pred izazovima. Ustvari, kao i svi treneri, uči dječake životu, pokazuje im značaj i vrijednost rada, treniranja, ponavljanja istih stvari, gradnji samopouzdanja, osobnom rastu, fair playu.

Lopta se osjeća, ne traži pogledom

Prepoznaje one koji će sutra biti kraljevi terena, igrače koji loptu osjećaju, a ne traže pogledom po terenu.

na turniru sa svojim kadetima

– Kao trenera, zanima me razumijevanje košarke, sportska inteligencija. Fizičke predispozicije je najlakše dobiti u sportu, no razmišljanje, karakter igrača, puno je teže izgraditi – priča o tome što radi s kadetima i juniorima. – Pravi igrači vide sve što se događa na terenu, u pravom trenutku upute loptu na mjesto gdje će njihov suigrač biti kada tamo stigne i lopta, predvide kretanje svojih, ali i suparničkih igrača. To je ono što nastojim postići na treninzima, naučiti ih da razviju sportsku inteligenciju. Moj je recept prilično jednostavan: malo talenta, puno rada i sreće – objašnjava zašto se i danas nalazi ispod koša.

Počeo je 90-ih godina, kaže da je tada bilo puno idola s kojima se moglo identificirati, vidjeti puno uspješnih sportaša, i to je ono što je košarku činilo privlačnom. – Košarka je danas, nažalost, u silaznoj putanji, što se vidi po broju klinaca koji dolaze na treninge, a sve je to ogledalo uspjeha klubova – kaže ovaj trener KK Škrljevo pokraj Rijeke. – U bitnome, nema puno razlike jer ako hoćeš raditi, dovoljni su ti lopta i nekoliko kvadrata asfalta – govori o tome kako se počinje, no ističe i bitnu razliku koju je donio život. – Danas djeca dosta rano ulaze u ozbiljne treninge i sa 14, 15 godina to im već dosadi, izgube volju za treniranjem – opisuje ukazujući kako u toj dobi mladi igrači odustaju, pronalaze neke druge interese i napuštaju košarku.

Davor je aktivno igrao košarku 18 godina, bio je i kapetan ekipe

Davor je u toj dobi, sa 16 godina, počeo ozbiljno igrati. Kao košarkaš ostao je na terenu 18 godina u kojima je najveći dio karijere proveo u riječkom Kvarneru, nekoliko godina u KK Škrljevo i dvije sezone u Slovačkoj. Sve je bilo dobro, imao je otvoren put do jačih liga…

– U sportu, pa tako i u košarci, imaš jednu, možda dvije prilike da te vidi pravi trener i pravi menadžer. Od deset igrača, jedan ili dvojica imat će lijepu karijeru, dvojica ili trojica će lijepo živjeti tijekom te karijere, ali će nakon toga morati raditi nešto drugo. Ostali neće uspjeti naći tu sreću u košarci – govori s osmijehom. Njegovu karijeru igrača usporila je mononukleoza nakon koje se nije mogao vratiti u pravu formu. No regrets, košarka mu je puno dala kao igraču.

Davor u akciji u jednoj od brojnim tekmi u svojoj karijeri

Biti kapetan znači da ti svi vjeruju

– Bio sam kapetan ekipe – priča s osmijehom. – To je veliko priznanje jer u većini ekipa kapetana biraju sami igrači i biti izabran kao vođa igrača velika je potvrda da nešto vrijediš. Petnaest igrača te izabere da ih predstavljaš i vodiš – kaže i dodaje kako je riječ i o velikoj obavezi. – Moraš biti prvi, ispred svih i u svim situacijama. U onima koje su dobre i onima koje to nisu. Boriš se za plaće košarkaša, staneš pred novinare, uvijek si prvi, čak i kad ti se ne da – opisuje.

Kao pomoćni trener seniorima

Bio je kapetan u tri, četiri ekipe, i one sezone kada je KK Škrljevo ušao u Prvu ligu.

– Predivan osjećaj – u dvije riječi opiše sve što treba.

Odgovoran kakav jest, u jednom trenutku, kada je pomalo završavao karijeru u Slovačkoj, shvatio je da mu se boravak na faksu odužio pa je diplomirao poslovnu informatiku na Veleučilištu u Rijeci. Da, u tom je smislu bio neobičan, od djetinjstva je provodio vrijeme s igricama, kopao po kompjutorima, i košarkaškom loptom. To su dvije strasti koje su ga oblikovale.

Diplomirao je poslovnu informatiku i završio je Višu trenersku školu

Dopuštene su dvije ljubavi: košarka i IT

– Nakon povratka iz Slovačke otvorilo se mjesto trenera u KK Škrljevo i tu sam počeo trenirati klince, a istodobno sam se zaposlio u Spanu – opisuje kako je u život uspio ubaciti ono što voli. Upisao je i Višu trenersku školu. Život je tada doslovno bio ispunjavanje rasporeda u kojem je radio u Spanu, potom odradio dva treninga, vikendom bio na natjecanjima i predavanjima, sve kako bi zadovoljio uvjete da se odgovorno može baviti onime što želi. – To sam htio, baviti se onime što najviše volim, košarkom i IT-jem – kaže.

Klub je napredovao u natjecanjima, dospio do Prve lige, a Davor je tome doprinosio, gradio mlade igrače.

Ove se godine natječu u dva natjecanja, HT Premijer ligi i Alpe Adria Cupu, Span pomaže omladinskom pogonu, a Davor bodri i uči mlade igrače kako da postanu veliki sportaši. Kaže da se to može, da je potrebna lopta i nešto volje. Ono što ne kaže jest – i puno ljubavi, na sve strane.