Maksimalno iskorištava život, nikad joj nije dosadno, a najradije se priveže na sklisku podlogu i prepusti gravitaciji da odradi svoje.

Katarina Tomić, popularna Kate, za sebe kaže da joj “fali daska”, a da je riječ o ozbiljnom stanju, shvatili smo čim smo s njom izmijenili nekoliko rečenica. Nakon ove priče, poželjet ćete se s njom zaputiti u planine, ali pazite – mogli biste se zaraziti.

-Kod mene ti je – što vidiš, to dobiješ! – bila je to jedna od prvih rečenica koju smo čuli od Katarine. Izravna i bez dlake na jeziku, za sebe rado kaže da je sitna i dinamitna. I doista, čim je malo upoznate, odmah vam je jasno da je baš ta sintagma, ma koliko stereotipno zvučala, u njezinu slučaju i više nego prikladna.

Avanturistica ili možda konzultantica 🙂

Tek je kročila u tridesete i ne žuri se s klišeima zrele dobi.

Avanturistica, kakva već jest, na godinu posjećuje nekoliko udaljenih destinacija, a da je ne bismo tek tako svrstali u obične turiste, trudi se svoj život ispuniti uzbuđenjima kakva se neki ne usude ni probati.

Od druženja i tuluma, do sporta i adrenalinskih aktivnosti – njezin je moto: “Samo daj!” Uostalom, nije joj dosadno ni na poslu – u Spanu je, naime, konzultantica za softverska rješenja.

-Ja sam ti između dvije vatre –  smije se Katarina, koju svi jednostavno zovu Kate. – S prodajnim predstavnicima idem korisniku, gdje analiziramo njegove potrebe i nudimo mu naše proizvode. Zapravo, prevodim njihove želje na jezik programera i obrnuto –  pojašnjava nam slikovito. – I da se niste usudili napisati da sam đavolja odvjetnica, to su već jednom iskoristili u članku, pa su me kolege godinama zadirkivale –  prijeti kroz osmijeh.

Dvije daske su jedna daska previše

Katarina nam nije trebala dugo pojašnjavati čime se najradije bavi. Jedna je od onih koji redovito pregledavaju meteorološke servise, a već je u kasnu jesen uhvati prava groznica.

Omiljeni podatak za kojim traga su visine snijega, a najdraža joj je pojava genovska ciklona u sudaru s hladnim zrakom s Arktika.

Za neupućene, to znači da bi nas moglo “žešće zatrpati”, a upravo to je ono što Katarinu “izuva iz cipela”, jer ti uvjeti jamče zabavu, bilo to pod reflektorima na Sljemenu ili negdje u istočnim Alpama.

– Oduvijek sam voljela planine i skijanje. Odmalena su me vodili na skijališta, a imala sam tu sreću da mi se rođak među prvima u Hrvatskoj počeo baviti snowboardingom. Naravno da sam jedva čekala iskoristiti priliku. Natjerala sam ga da me nauči i otad se nisam dala s daske, iako su mi se svi prijatelji vratili skijanju – prisjeća se Kate svojih daskaških početaka. – Ja sam jedini idiot koji i dalje borda i, pravo da ti kažem, nema šanse da me ikad više dobiješ na skije – prpošno nam obznanjuje, uz vječnu bordersku pošalicu: “Dvije daske su jedna daska previše.”

Nema tu diskriminacije, druži se Katarina i sa skijašima. Štoviše, često se nađe u društvu od petnaestak snježnih entuzijasta, među kojima je jedina na “jednoj letvi”, ali nema predaje.  – Nije baš da možemo uvijek i svuda jednako proći, pogotovo ako se treba spojiti na neku stazu gdje je ravno, pa se oni odguruju štapovima, a ja se moram otkopčati. Ipak, mala je to cijena za ono što me veseli. Ostat ću i kao stara baba na dasci, tko ih šiša – ne da se.

Genovska ciklona je njoj omiljena

Nije joj nikakav problem ustati u tri ujutro, spakirati opremu u auto i zaputiti se na neko udaljeno skijalište, na vikend ili čak samo na jedan dan.

Prognoza se prati redovito, a jedna ili dvije pahulje na meteoservisu nisu nikakav problem – spriječiti je može samo ljuta mećava. No, ako je već tako, rado će pričekati da prođe, a onda njezine blagodati iskoristiti prvog sljedećeg dana, ako je slobodna.

Jasno nam je da imamo posla s upornom i energičnom ženom, koja ne odustaje u srazu s preprekama.

Tako je bilo i kad je prvi put stala na dasku. – Znaš, to zna jako boljeti. Padaš na dlanove, koljena i “pozadinu”, a snijeg, ne bi čovjek rekao, zna biti prilično tvrd. Nekad ne stigneš ni ispružiti ruke, nego “rokneš” na glavu. Zapitaš se u početku što ti sve to treba, ali već su prvi “koraci” toliko zabavni i privlačni. To te nekako natjera da ustraješ. Moja sestra je učila zajedno sa mnom, ali za nju je sve to bilo previše. Poslala je dasku kvragu, ali ja sam se, onako natučena nakon silnih početničkih padova, zainatila i zarekla da neću posustati dok ne probordam kako treba – prisjeća se Katarina.

– Bilo je to u Alta Badiji. Rođak i njegova ekipa pronašli su za mene položeni dio staze i rekli mi da stanem na dasku. To su bile instrukcije, zamisli – ispovijeda nam se Spanova daskašica. – Kad sam krenula i shvatila da su mi obje noge zavezane za taj skliski predmet bacila sam se na stražnjicu i rekla im da me frka. Malo pomalo su me ipak nagovorili i kad sam se opustila odveli su me na vrh Marmolade. Kad sam pogledala nizbrdo, sve mi je bilo jasno, a oni su mi dali jednostavan izbor – moram se spustiti ili hodati nizbrdo. Nema natrag. I da znaš, upalilo je – spustila sam se s njima i strah se razrijedio.

Godine su joj trebale da s daskom prijeđe na “ti”, ali isplatilo se.

Nekad su je zvali kraljicom plavih staza, jer se nije dala na išta strmije od toga. Ipak, malo-pomalo je usvojila naprednu tehniku i odvažila se dopustiti gravitaciji da je povuče nizbrdo. Sad se spušta po svakakvim nagibima i u svim uvjetima. Odavno više ne mora misliti što radi – jednostavno uživa u adrenalinu i prekrasnom ozračju planinskih vrleti. Naravno, talijanske Alpe ostale su joj u najljepšem sjećanju, ali ponekad se otisne i do Slovenije i Austrije. – Nikad nisam bila u Francuskoj, ali svakako ću ići i onamo. Ipak, najveća mi je želja posjetiti američka skijališta. Aspen mi se čini rajem na zemlji i već sam ga obilježila kao jednu od sljedećih destinacija – odlučna je.

Nekad se otisne i na meki snijeg, izvan staze, ali pritom pazi da ostane na preglednom terenu bez previše vegetacije, jer joj se ne sviđa pomisao da udari u drvo, a da nitko ne vidi da joj je potrebna pomoć. Usto, nerado se bavi freestyleom i zračnim egzibicijama, to ipak ostavlja dečkima. Njihova muška glava, kako kaže, tjera ih na vratolomije, a to je siguran put do ozljeda. – Rekao bi čovjek da sam odrasla i odgovorna osoba – smije se.

Pita li se Katu, bolje je juriti nizbrdo i “rezbariti” fino utabanu stazu. Isto vrijedi i za onu poslovičnu zadnju vožnju. -Već si umoran, ponekad i popiješ koju čašicu, a staza te mami. To je trenutak kad treba prepoznati opasnost i odoljeti. Momci se zajure, a ja im kažem – samo izvolite. Na kraju svake sezone se ionako radujem što sam preživjela bez ozbiljnijih ozljeda, a onda znaš kakvi su manevri u pitanju, i bez skakanja i sudara s drvećem – kroz smijeh nam pojašnjava naša “adrenalinka”.

– Nema ništa ljepšeg nego kad osjetiš taj vjetar, otpor zraka dok juriš po prekrasno ispeglanoj višekilometarskoj stazi. Sunčeve zrake odbijaju se od snijega, sve je bijelo i čarobno, a ti se zalaufaš i iza sebe ostavljaš vijugavi trag. U tom trenutku zaboraviš sve ostalo i jednostavno se prepustiš užitku, toj bezuvjetnoj slobodi kretanja, s kojom se malo toga može usporediti. To su trenuci za koje jednostavno živiš, nema tu nikakve dvojbe – opisuje nam svoju strast Katarina. – Za to se isplati poremetiti bioritam, putovati satima i iscrpiti se do krajnjih granica, jer nagrada je neopisiva. Svaki slobodan trenutak, svake zime, rado ću iskoristiti da se zaputim u Alpe, jer život je dragocjen i treba ga iskoristiti.

Bord nije jedina njezina daska

Ali tu nipošto nismo iscrpili njezinu ljubav prema dasci. -Nije mi to dosta, nego sam se zapalila i za druge daskaške sportove. Bezuspješno pokušavam naučiti surfati kad mi se za to pruži prilika. To nekako logično ide s putovanjima u daleke krajeve. U nekoliko navrata sam u Portugalu danima pokušala zajahati val, a to je znatno teže od bordanja. Tri sata provedeš u moru da bi uopće probao stati na dasku, a sve moraš učiniti izuzetno brzo. Čovječe, od silnog plivanja i hladnog mora toliko sam se iscrpila da su me vadili van uz jednaki trud kao kad nasukanog kita pokušavaju vratiti u more – previja se od smijeha dok se prisjeća oceanske avanture.

– Nešto uspješnija bila sam na windsurfingu i kitesurfingu – tu sam se već uspjela otisnuti po morskoj površini. Trebalo bi mi više vježbe, ali ne odustajem. Kad god otputujem na neku morsku destinaciju, uključim u to i neki sportski kamp. Evo, sad sam se zapalila za Ekvador, a i ondje imaju surferski kamp. A da ne ostane na tome, dečki iz ureda obećali su da će me odvesti u skate park na Jarun, da probam i dasku s kotačima. Sestra mi ima longboard pa ću se malo posvetiti i tome. Plan mi je, ne bi vjerovao, jednog dana tako ići na posao. Ne bi to nikad spojio sa mnom, s obzirom na to da svi znaju koliko se volim dotjerati, uz neizbježne visoke cipele, suknje i haljine. Neka, spremna sam i na šik-kombinaciju elegantne odjeće i skejterskih tenisica. U potpeticama se ipak baš i ne da skejtati. Ionako su se na poslu već naučili da od mene mogu svašta očekivati pa im ni to neće biti teško prihvatiti.

Čuj, kad ti fali daska, fali ti daska – zaključuje Katarina, a na to nam ostaje samo zapljeskati joj i ponoviti čarobnu formulu – samo daj!