Prošli je mjesec umro Stan Lee, umjetnik koji je tijekom šezdeset godina stvorio Marvel, univerzum stripova sa superherojima prepunim mana običnih ljudi. Ostavio je planet prepun ljudi koje je naučio da su superheroji u svakome od nas, samo što nitko ne zna kada će se od njega tražiti da bude takav i spasi drugoga.

“S velikom moći dolazi i velika odgovornost” misao je po kojoj ga pamte ozbiljni ljudi.

Otkako je 1968. godine Stan Lee kreirao Iron Mana, pravim imenom Tony Stark, taj lik nije prestajao koristiti suvremenu tehnologiju da bi napravio oružja kojima će pobjeđivati. Bogataš, playboy i izumitelj, u ratu je bio otet i ozbiljno ranjen u grudi. Umjesto da razvija oružje, što su mu naredili u zarobljeništvu, Stark je napravio odijelo zahvaljujući kojem je pobjegao.

Stan Lee na Phoenix Comicon u Phoenixu, Arizona, 2011. (Izvor: Wikipedia)

U životu koji je 2008. dopunjen i filmskom verzijom, Stark je izradio i koristio razno oružje, brojna odijela, ali je i život koristio zamisli stripa. Stan Lee je vješto koristio jedini svijet u kojem se dobro osjećao, stripove, da bi izrazio svoje zamisli o tome kako bi život mogao biti unaprijeđen tehnologijom. Jedini svijet u kojem je živio, ovaj koji se vidi kroz svaki prozor, iskoristio je neke njegove zamisli i stvorio predmete kojima je život unaprijeđen.

Stan Lee je svojom maštom poticao druge da svojim idejama te naizgled ludim i nemogućim zamislima dopuste da budu stvarnost.

Teško je nabrojati i posvetiti se svim idejama koje je Stan Lee ponudio svojim superherojima, no vrijedi se sjetiti makar nekoliko njih koje je jedan od njih, Iron Man, stvorio.

1. Iron Man odijelo na mlazni pogon

Postoji već pet godina. Tehnički, uopće nije bilo komplicirano, trebalo je samo pričvrstiti nekoliko mlaznih motora odgovarajuće snage na rukave i nogavice odijela, poletjeti i grubo pljusnuti na zemlju stotine puta te nakon svega doći do toga da danas postoji nekoliko ozbiljnih proizvođača odijela. Kineska i američka vojska ne proizvode ih za komercijalnu upotrebu i stalno tvrde da ih usavršavaju, Rusi rade već drugu verziju, ali zato Richard Browning, Britanac koji je napravio Daedalus, svoju verziju odijela, leti brzinom od pedesetak kilometara na sat. Ipak, ne treba se nadati da ćemo se za pet godina sresti s nekim u zraku odlazeći na posao jer mlazni pogon zahtijeva golemu energiju koja se brzo troši. To je najveći problem, zato je sve, realno, u eksperimentalnoj fazi jer se duljina letova mjeri sekundama.

2. Odijelo za borbu s Hulkom

Odijelo za borbu protiv nekoga goleme snage u običnom, zemaljskom svijetu zasad je namijenjeno za rukovanje nuklearnim otpadom.

Jeff Bezos se pojavio u Methodu 2, prototipu južnokorejske tvrtke Mars, na njihovoj konferenciji 2017. godine u Palm Springsu, sjedeći za kokpitom u grudima četverometarskog robota. Kreirao ga je Vitaly Bulgarov koji se tim projektom bavi od 2014., a prije toga je dvanaest godina radio slične robote za filmsku industriju. Najbolje, stvar radi.

3. Egzoskeleton odijelo

Možda ideja ne pripada samo Stanleyju Leeju jer se prvi nosivi stroj koji se pokreće kombiniranim sustavom hidraulike, struje, pneumatike i drugih stvari pojavio 1890. godine, a smislio ga je Nikolas Jagn, Rus koji je koristio energiju komprimiranu u vreće kako bi omogućio pokrete stroja. Otad je razvijen cijeli niz modela, prvenstveno u vojne, ali i medicinske svrhe, a danas azijska tvrtka Skeleton već ima u svojoj komercijalnoj ponudi odijelo u koje se čovjek penje, pričvršćuje noge i ruke i – nevjerojatan robot visok oko 3,3 metra pokreće svoje elegantne tanke ruke i noge. Impresivno!

Marvel Comics grupa 2013. u Londonu na MCM Expo (Izvor: wikipedia)

4. Repulsor Ray – odbijajuća zraka

Ne, nije samo još jedan laser od kojega se može oslijepiti, a može, nego vrlo poseban snop, velike moći, koji se nosi na dlanu rukavice i ne samo da odbija laserske napade, nego i uzrokuje ozbiljne ozljede. Može i doslovno rastopiti objekt. To je na filmu. Toplokrvnim stvorenjima uzrokuje smrt koja se najbliže može opisati izrazom – elektrokucija.

Teorijski fizičari još uvijek ističu kao najveći problem energiju koja je potrebna za funkcioniranje takvog lasera, iako vojna industrija razvija laser kao oružje od sredine pedesetih godina. I dalje je pravilo – što snažniji laser, to veće dimenzije. Još nije riješen problem kako golemu energiju spremiti u malo pakiranje koje bi se nosilo na grudima. Može ubiti i nositelja. Vojske se igraju razvijajući audiozraku koja ubija.

5. J.A.R.V.I.S.

Umjetna inteligencija kod Tonyja Starka nema tako nesretnu ulogu kao u stripovima Stana Leeja u kojima je Edwin Jarvis, engleski sobar, čistio Starkovu rezidenciju za Avengerima. Mark Zuckerberg je 2016. godine najavio da želi sustav koji će upravljati njegovim domom, pri čemu bi umjetna inteligencija prepoznavala lica, glasove i različite jezike kako bi mogao samo izgovoriti riječ poput “spavaća soba” i upaliti svjetlo ili odabrati željenu temperaturu. Osnovni je problem što treba sve spojiti na internet, a time su se već pozabavili neki startupi kao što je Duo pa njihova AI bira glazbu, regulira osvjetljenje u stanu i stvara željeno okruženje. Kompjutor se može prilično jednostavno prebaciti u J.A.R.V.I.S. i umjesto klikanja mišem, uključivati aplikacije jednostavno – glasom.

Robert Downey Jr. kao Tony Stark u filmu Infinity War (Izvor: Wikipedia)

6. DUM-E

Umjetne ruke. Starku su pomogle u gradnji njegova oklopnog odijela, ali ih koristi i po doma – kada se treba baviti suđem. Koriste se u industriji, a proizvodi ih, između ostalih, i Lincoln Electric.

7. Extremis

Onaj trik kada se iz mozga upravlja zaštitnim odijelom, a ustvari predstavlja upravljanje tijelom, rukama i nogama. Riječ je o povezivanju živaca središnjega živčanog sustava i kralježnice s ekstremitetima. To se već koristi. Prve zamisli i pokušaji stari su tri tisuće godina, smješteni su u Indiju i tada se razmišljalo o – koži na tijelu. Danas se impulsi iz živčanog sustava koriste za kožu, jetra, gušteraču, srce, bubrege i druge organe.

Štos je u tome da koža postaje temelj regenerativne medicine, koristi se izolirani dio skinut s osobe, a nakon što mu se ugrade odgovarajući stimulatori, vraća se toj osobi. Sada samo treba riješiti problem prihvaćanja takvog tkiva i dugog vremena treniranja potrebnog da pacijent profunkcionira s novim sustavom, ali – izvedivo je.