U jednoj od najljepših galerija Zagreba, Džamiji na Trgu žrtava fašizma, otvorena je Itačeva izložba koja će ondje ostati do 22. rujna. Vrijedi pogledati.

Izložbe se gledaju u tišini. Tada napune gledatelja ili ga ostave ravnodušnim.

Izložba “Inverzija” Vitolda Košira nikoga ne ostavlja praznim.

Na otvorenju izložbe u Meštrovićevom paviljonu (Foto: Mario Majcan)

Postavljena na visokim zidovima u zahtjevnom prostoru Doma HDLU, “Bačve”, impresionira svojim oblicima, snagom i začudnom toplinom koja izlazi iz – betona.

– Ozbiljno sam se naradio za ovu izložbu. To je, ustvari, 60 metara betona – rekao je usput Itač, kako Vitolda zovu prijatelji i cijeli svijet gledajući ovalne zidove dvorane u kojoj se nalaze njegova djela, taj zid rascjepkan na niz manjih površina.
– Ideja izložbe proizlazi iz same zgrade Džamije. Namjera mi je napraviti inverziju kružne arhitektonske strukture. Već i sama galerija oblikom zrcali trg i zgradu. Visoki cilindrični prostor nudi jedinstvenu situaciju, galerija ima samo jedan, i to kružni zid. Koncept postava velik je izazov – rekao je u jednom intervjuu objavljenom uoči otvaranja izložbe.

Galerija Bačva ugostila je “Inverziju” Vitolda Košira (Foto: Mario Majcan)

Beton i priroda nas okružuju

Itačev trajni motiv je priroda koju prikazuje kroz beton i željezo.

– Pokušao sam spojiti beton i prirodu, to je ono što nas okružuje – tako je nekako rekao u televizijskom intervjuu objavljenom iste večeri, 4. rujna, kada je izložba i otvorena pred otprilike tri stotine znatiželjnih ljubitelja umjetnosti i brojnih prijatelja.

Itač je, svojevrsni edukator, frend koji unosi umjetnost u društvo, neovisno je li riječ o klasičnoj glazbi ili The Cry Babies i Plagijatorsima, bendovima s kojima nastupa po klubovima i spanovim partijima.

Ito kao basist grupe Plagijators/Cry babies na jednom od spanovih tuluma

Istodobno, ljubitelj prirode, sokolar koji obilazi šume, Itačeva svestranost tu ne prestaje. Njegovi su radovi na raznim mjestima, pa i u prostorima Spana, i uvijek grubost materijala koji koristi, željezo i beton, ispadne nekako toplo i pristupačno. Stalno se igra, upozorava na okruženje u kojem se nalazimo, beton i željezo, a opet, time pronalazi način podsjetiti sve koji vide njegova djela da uoče i prirodu, počevši od sebe. Puno bolje je sam to rekao.

Ljubitelj prirode, sokolar, “plemeniti divljak”

– Kontrapunkt izražajnih mogućnosti betona i željeza, materijala našeg urbanog pejzaža, gradi izložbu. Beton, u prvoj fazi žitak i podložan brzom radu – gotovo “action” kiparstvu – nakon skrućivanja postaje vrsta kamena koji podliježe tradicionalnim kiparskim tehnikama klesanja. Željezo uokviruje betonske strukture u strogoj formi i pravilnom ritmu – opisao je ono što se nalazi na cilindričnom, jedinom zidu Džamije. Nemoguće je ostati hladan vidjevši što je učinio taj “plemeniti divljak”, kako je, vrlo primjereno, opisan.