Uvede li se nova Direktiva o autorskim pravima, internet bi mogao biti zaključan.

Informacija je moć. Moć vrijedi novac. Kreće li se informacija bez kontrole, tada nema kontrole moći, a onda novac izmiče. Ovim se jednostavnim postavkama može objasniti drama zbog Direktive o autorskim pravima.

Europski parlament je nedavno odgodio raspravu s Vijećem EU i Europskom komisijom o toj Direktivi o autorskim pravima.

Rasprava o Direktivi je odgođena do plenarne sjednice u rujnu, a do odgode je došlo jer je dovoljan broj zastupnika uskratio mandat Europskom parlamentu da uđe u pregovore. Zastupnici koji su to učinili, njih čak 318 koji su glasali protiv, što je više od 278 zastupnika koji su pristali na početak pregovora, usprotivili su se postojećem prijedlogu jer smatraju da će uvođenje nove regulative dovesti do cenzure i ograničavanja slobode izražavanja na internetu. Prijedlog Direktive ima dva ključna članka koji svi kritičari smatraju opasnima, a to su članak 11 i članak 13.

U članku 11 predviđa se da se za korištenje kratkih izvadaka novinskih tekstova s interneta mora dobiti dozvola izdavača, a to bi se pravilo odnosilo na materijale stare do 20 godina.

Autore treba platiti

Pošteno je platiti svakoga za njegov rad, osobito ako netko na taj rad nalijepi reklamu i zarađuje.

Prema Direktivi, Google, Facebook i Yahoo i drugi morali bi plaćati izvođačima i autorima tekstova koje objavljuju

Direktiva predlaže da Google, Facebook, Yahoo i drugi moraju plaćati izvođačima, a nije pogrešno pretpostaviti da bi oni umjesto plaćanja izabrali opciju blokiranja i prestanka objavljivanja takvih informacija. Argument za ovaj prijedlog Direktive prilično je logičan i pošten jer autore treba platiti za svaku objavu njihovih tekstova. Kada se neki tekst pojavi na tražilici, on je, realno, plaćen autoru samo kod njegova izdavača, onoga tko je tekst naručio i objavio, ali ne i pri svakom čitanju i korištenju. Kada Paul Krugman objavi tekst u The New York Timesu, on je plaćen samo u svojoj redakciji, a velike tražilice ga nakon objave na internetu slobodno prenose dalje.

Zagovaratelji ideje o suglasnosti autora, odnosno redakcija za objavu dobro pretpostavljaju da bi u novim uvjetima suglasnost bila prilika da Google plati redakciji za objavu teksta. Slično kao što ZAMP, koji je podržao ovakvu Direktivu, osigurava prihode autorima za puštanje njihove glazbe na radiostanicama i u kafićima.

Veliki europski novinski izdavači podržavaju Direktivu dok se novinarske udruge protive jer smatraju da će se time uništiti istraživačko novinarstvo

Stoga svaki put kada bi netko u raspravi na FB-u ili sličnoj internetskoj platformi komentirao, pozivao se ili citirao informaciju iz nekog teksta, ugrožavao bi ta autorska prava pa bi bio izložen mogućnosti da plaća za korištenje.

Veliki europski izdavači poput Roberta Murdocha i Axela Springera zato vrlo glasno podržavaju ovu Direktivu jer u tome vide priliku da makar dijelom budu kompenzirani za tekstove koji se, nakon što ih oni objave u svojim medijima, dalje objavljuju. Istodobno se toj ideji protivi velik broj udruga, skupina od 77 profesora potpisala je prosvjedno pismo, a prosvjeduju i novinarske udruge jer smatraju da će se time uništiti istraživačko novinarstvo.

Članak 13 uvodi filtere na YouTube

Drugi sporni članak je članak 13 koji bi trebao obvezati internetske servise da uvedu automatsko prepoznavanje i filtriranje sadržaja, a to je, smatraju oponenti, uvođenje kontrole nad cijelim internetom.

Europski sud pravde već je donio odluku u kojoj ističe da je uvođenje filtera ograničavanje slobode izražavanja i kršenje prava na privatnost. Uz to, uvođenje filtera znači i propast za manje portale koji će jednostavno biti isključeni jer ih veliki internetski servisi neće htjeti objavljivati. Taj članak osobito pogađa one internetske servise koji objavljuju puno materijala samih korisnika, kao što su YouTube i Snapchat.

prema članku 13, i You Tube bi trebao uvesti automatsko prepoznavanje i filtriranje sadržaja

Protivnici prijedloga o uvođenju kontrolnih filtera kažu da strojevi neće biti u stanju razlikovati autorska djela od parodija. Ne promijeni li se drastično prijedlog Direktive, na internetu više neće biti štoseva u formi “Ćaća se vraća”, ne bi se više pojavljivao meme sa Samuelom L. Jacksonom iz “Pulp Fictiona”, ne bi bilo Wikipedije! Život bi postao puno ograničeniji.

Smije li znanje biti besplatno

Ako je sve besplatno, tko će platiti autore?

Istina je, mnoga sveučilišta u svijetu naplaćuju od svojih korisnika pristup raznim člancima i istraživanjima, a to bi se blago moglo povezati s idejom naplate sadržaja, što znači da ova ideja nije netom izmišljena, ali taj pristup za mnoge je kontroverzan jer predstavlja barijeru znanju. Zbog toga oni koji tvrde kako znanje pripada samo bogatima imaju dobar argument za raspravu jer ga je nemoguće osporiti. Da, izgleda kao početak još jedne teorije zavjere o manipuliranju čovječanstvom.

Problem koji nameće Direktiva je moralne i filozofske prirode, ima financijske efekte i svakako će biti predmet velikih rasprava kada se o njemu bude odlučivalo. Prijedlog kakav sada postoji najviše zagovaraju Pučani u Europskom parlamentu, tvrdeći da štite autorska prava, no istodobno su ugrožene slobode izražavanja. Porez na linkove, kako se još naziva prijedlog Direktive, ugrožava i blogere kojima će biti teško referirati se na postojeće informacije, što dobro znaju i spanovci koji sami pišu blogove i raspravljaju o raznim pitanjima.

Direktiva bi mogla ugroziti i Blogere koji se u svojim blogovima referiraju na postojeće informacije

Pritom ne treba zaboraviti da su ograničenja pristupa internetu već postignuta u mnogim državama. To je uvijek legalno, ali i dramatično, a na ljude koji su izloženi zabranama gleda se kao na ljude kojima se uskraćuju prava na informacije i znanje.

Internet je već zaključan

Brzi podsjetnik kaže da je internet već bio i jest ograničen u Kini, u Turskoj, da je britanska premijerka Theresa May svojedobno proglasila internet krivcem za teroristički napad na London Bridge te predložila zabranu enkripcije kao metodu borbe protiv terorizma. Španjolska i Njemačka su promijenile zakone o pristupu internetu i uvele naplaćivanje. U Njemačkoj su zbog toga veliki internetski servisi maknuli vijesti za čije su objavljivanje morali platiti pa su stradali mali, ali i veliki portali s vijestima. Google je objavljivao samo one vijesti čiji su izdavači pristali na besplatno objavljivanje, a na kraju je i Springer ponudio Googleu besplatnu objavu sadržaja.

Prijedlog Direktive nudi državama članicama, svakoj ponaosob, baš to – da sama odredi i izabere porez kojim će naplaćivati korištenje linkova.

najveće internetske kompanije poput Googla poreze plaćaju u SAD-u dok u Europi zarađuju jako mnogo što i je mogući uzrok donošenja ovakvih prijedloga

Besplatno bi bilo samo objavljivanje onoga dijela linka koji će se smatrati manje bitnim. Naravno da je problematično odrediti koji se dio informacije može smatrati manje bitnim: onaj u kojem se samo obrađuje naslov teme ili, pak, sasvim nebitna riječ ili rečenica. To ovisi o odluci koju će donijeti svaka zemlja za sebe. Google je tvrdio da na Google News ne objavljuje reklame i da povećava promet vlasnicima portala, ali pokazalo se da je većini čitatelja dovoljno pročitati samo naslov teksta i kratak sažetak te da nikad ne odu na stranicu izdavača. U Španjolskoj je, kako bi izbjegao plaćanje, jednostavno ukinuo Google News, a to je rezultiralo padom čitanosti svih izdavača.

Marketinški prihodi su golemi, a zarada bježi

Hrvatska je službeno zatražila još strože uvjete koje namjerava primijeniti, no činjenica je da oko ovog problema nastaju vrlo neobični savezi.

Mali, neovisni izdavači i autori udružuju se s internetskim kraljevima jer iako imaju različite motive, imaju zajednički ishod. Uzme li se u obzir da veliki internetski servisi kao Google odnose velik dio marketinških prihoda, u Hrvatskoj je to pola od oko 44 milijuna eura, to je razumljivo zašto ih se želi natjerati da plate izdavačima za tekstove koje koriste pri zarađivanju. Najveće internetske kompanije poreze plaćaju u SAD-u, a u Europi zarađuju jako mnogo i tu je negdje uzrok donošenja ovakvih prijedloga. Možda će stvar završiti jednostavno drukčijim oporezivanjem, što je dala naslutiti njemačka kancelarka Angela Merkel, a onda bi cijeli problem bio umnogome riješen.