Ekipa iz Maf Yak korporacije odlučila je nanijeti veliku štetu Global Techu pomno organiziranim napadom na svim frontovima.

Petar i Sara su se htjeli posvetiti uživanju, no Pino Suzuki je naglo odlučio da moraju napasti konkurentsku kompaniju, koja im donosi teške gubitke i krade im vrijedne informacije. U mikorizi, biljnom internetu, se događa nešto što je malo kome, osim šumskim duhovima posve razumljivo. Cijeli svijet Trećih bića je potpuno nestao.

Piše: Vanja Spirin ; ilustrira: Oliver Muža

Nakon što su se odmorili nakon bitke i proveli dva mirna i oprezna dana, Pino je pozvao Petra na razgovor u koji je bila uključena i novonastala AI osoba servera L4.

Tog puta se u pomno čuvanoj konferencijskoj sali Maf Yaka L4 pojavila u obliku holograma i Petar se nije mogao othrvati dojmu da tu njenu vizualizaciju Pino prati s velikim zanimanjem i odobravanjem.
“Ha, jesmo ih fino uništili? Pravi smo generali, zapravo ja sam glavni vojskovođa, a ti si general”, reče Pino sa zadovoljstvom im točeći već dekantirano vrhunsko crno vino i pomno kušajući par prvih gutljaja.
“Hmmm, pobijedili jesmo, ali…”, zavrti glavom Petar. „Nemoj me krivo shvatiti, dali smo svi sve od sebe, ali Global Tech se ne da baš tako lako uništiti, jer su oni mreža, koncern. Da smo im srušili upravni kompleks do temelja, već bi se oni na kraju izvukli.”
“Nego, reci ti meni, onda”, pogleda ga Pino smrknuto, „što ti misliš kako bismo mi mogli sasvim eliminirati Global Tech? Meni pada na pamet jedino da ih sve do zadnjeg pobijemo, pa mir. Puno se toga može postići nasiljem, kako je pametno govorio moj sensei.”
“Istina, ali, kako znamo, nisu oni samo fizička kompanija i fizički ljudi i bića. Da bi se njih uništilo treba uništiti i njihove saveznike, dakle Treća bića i njihove AI entitete, kao što je onaj Črt, za kojeg ne znamo gdje se zapravo nalazi, a svako malo se ubaci u naše konstrukte i neuništiv je kao neki softverski vampir ili zombi. Tu ima stvarno puno posla.”
“A nismo sasvim sigurni ni da oni još uvijek nemaju svoje igrače među nama”, priključi im se L4, odjevena u tamnocrvenu koktel haljinu koja je isticala njene raskošne obline, ispijajući slatku ugodu porta.
“Nego”, prekine je Pino, “kako to da si ti preuzela lik žene koja je najvjerojatnije i bila njihova igračica u našem timu? Doduše, nestala je netragom, pa je moguće da su ju eliminirali nakon što je obavila posao. Okrutno, ali efikasno. To smo znali raditi i mi.” L4 pogleda u starog mafijaša nekim nedokučivim pogledom i sjedne u udobnu fotelju prekriživši noge.
“Prvo, iz nekog razloga sam htjela sasvim sigurno doznati tko je ubio mog prethodnika, a pri proučavanju ljudskog biheviorizma zaključila sam da su mi žene zanimljivije. Ljepše izgledaju, dugovječnije su i imaju neke obrasce ponašanja koje muškarci ne mogu dokučiti.

L4 je napravila pomnu analizu cijele akcije i pokazalo se da su i AI bića i dronovi i specijalci bili na vrhuncu zadatka i napravili su ogromnu štetu neprijateljima, no Pina je donekle zabrinjavalo što se oko cijele te akcije Global Tech nije oglasio niti jednom riječju.

On je to optimistično smatrao dokazom da su im stvarno oštetili ključne sustave, dok je Petar smatrao da to nije dobar znak i da bi to moglo ukazivati da su u fazi pregrupiranja i spremanja za ubojiti protuudar. L4 se složila s Petrom pa ih je, nakon kraćeg razmišljanja, Pino zadužio da daju sve od sebe kako bi saznali kakva je u stvari situacija. Još su se malo podružili, popili koju čašu vina, pa su napustili svog neobičnog šefa. L4 je jednostavno nestala, a Petar je popio pilulu za triježnjenje i već za nekih desetak minuta je sjeo na motor i odvezao se kući. Na ovećoj visini neprimjetno ga je pratio dron, kojeg je Pino, bez Petrovog znanja, bio zadužio za njegovu sigurnost.

Kada se mladić vratio kući, Sare nije bilo, jer je još bila na poslu pa je odlučio malo pogledati kakvo je stanje u protivničkoj kompaniji. Zahvaljujući šteti koju su napravili njihovim postrojenjima nije mogao doći ni do kakve korisne informacije, no sumnjao je, kasnije se pokazalo i s pravom, da su njihovi inženjeri našli načina kako spriječiti ulaz bilo kome, pa je bio skoro u potpunosti siguran da njihovi ključni sustavi još uvijek rade, premda mu zapravo nije bilo jasno iz kojeg razloga su na samom početku nastupili tako grubo i agresivno. No, vjerojatno je i među njihovim šefovima bio netko poput Pina, tko je smatrao da se sve na ovom svijetu može riješiti nasiljem.

Baš se krenuo odjavljivati iz virtualnog konstrukta za komunikaciju, kada se pojavi Sara. Nosila je par vrećica s namirnicama pogledala ga je, hladno mu se nasmiješila i otišla do kuhinje. Petar ju preneraženo poprati pogledom, jer je rijetko doživio takav pogled od djevojke koja je bila rijetko dobra, topla duša i ljubazna prema svima.
“Sara…” “Moramo razgovarati”, začuje Petar njen ozbiljni, sonorni alt iz kuhinje i odmah protrne. Ustane iz udobne fotelje i dođe do kuhinje, gdje je djevojka vadila stvar iz vrećica.
“Tko je on?”, upita Petar smrknuto.
“Koji on?”, podigne obrve Sara, i dalje smrtno ozbiljna.
“Nećeš mi sada valjda reći da trebaš malo vremena za sebe?”, reče Petar narogušeno. Samo mi, molim te, nemoj s tim užasom. Tko je on?”
Sara ga pogleda, zavrti glavom, ali nešto se promijeni u izrazu na njenom licu. Petar to primijeti, ali nije mogao odgonetnuti o čemu se radi.
“Baš obrnuto. Trebam više vremena za nas, nema nekog drugog. I misliš da ne znam da si neki dan mogao poginuti u onoj bitki s Global Techom? Neće to tako ići, mili. Tu se mora nešto promijeniti, jer ja ne želim provoditi život u strahu za tebe.”

Petru u tom trenu padne kamen sa srca i odahne s olakšanjem, ali ga u isto vrijeme zabrine da ona zna za tu pomno čuvanu tajnu operaciju. Već neko vrijeme je primjećivao da Sara zna više nego što bi trebala, no to je pripisivao jednim dijelom svojem prirođenom oprezu, kojem se naučio odrastanjem u problematičnom i opasnom okolišu, a malo i svojoj prirođenoj brbljavosti, koja se kosila s naravi njegovog posla, vezanog za sigurnost i tajnovitost.
Sara mu polako priđe i čvrsto ga zagrli pa ga ozbiljno pogleda.
“Ti znaš da si ti moj, ali ovo je malo otišlo predaleko. Naime, htjela sam svisnuti od brige kada sam saznala da si otišao u rat protiv onih zlikovaca. Mogao si tamo poginuti i što bih onda ja?”
“Bila bi krasna udovica”, reče Petar, a Sara ga samo mrko odmjeri i odmahne s glavom.
“Ovo nije vrijeme za zajebanciju”, reče mu ona, spremajući povrće u frižider i pogledavajući prema dnevnoj sobi. “Ovdje je napeto, pretiho, kompić pusti nam neku muziku, laganu.”
“Odmah”, javi se kućni AI i stanom se začuje lagana ambijentalna glazba.
“Nego”, okrene se Petar prema Sari, “kako ti znaš za to? Pa to je bila najstroža korporativna tajna.”
“Rekla mi je ptičica”, reče Sara, a Petar se namršti, jer mu je jednom već tako odgovorila na slično pitanje, pa je prevrnuo cijeli stan, napravio pomnu dijagnostiku oba servera, čak je i pretražio kompićev kod. I dalje je s nepovjerenjem pogledavao smokvu na balkonu, sumnjajući da se možda tu radi o nekom vidu Trećeg bića, no ništa nije sa sigurnošću potvrđivalo te njegove sumnje.
“Ti znaš da Pino nikada ne smije znati da ti znaš za te operacije, jer bi mu onda i ti, a bogme i ja postali sumnjivi da radimo za konkurenciju? A kad on u nekoga počne sumnjati, samo ga pojede mrak. Nema tu milosti.”
“Vidiš, spomenuo si mrak”, pogleda ga Sara nekim nedokučivim pogledom. “I u mraku se kriju neke tajne o kojima ti trenutno ne mogu govoriti.”
“Kako ne možeš? Moraš mi reći o čemu se radi, možda si zbog toga u smrtnoj opasnosti.”
No, taj razgovor nije nikuda vodio, jer kada bi se Sara oko nečeg zainatila nije bilo nikakvog načina da se od nje nešto sazna, no Petar je znao da ćeš što je moguće prije morati riješiti tu tajnu. Razmišljao je kako mu je već prije spominjala tu nesretnu “ptičicu” i mučile su ga sumnje da bi to moglo biti povezano s nekim događajima koji su mu se, premda je bio veliki skeptik, činili kao da imaju veze s nadnaravnim. Pripremio im je finu večeru, popili su po par piva i zagrljeni zaspali, oboje opterećeni svojim tajnama. Petar je još jednom prije spavanja otišao do dnevne sobe i nepovjerljivo pogledao smokvu na balkonu, a kada su zaspali jedna od sjena na zidu se pomaknula i zagledala u njih, nematerijalno, neobično i pomalo zastrašujuće, kako to već sjene rade. Dok je tonuo u san, Petru se učinilo da čuje ženski glas kako ga doziva, no to je potrajalo tek par sekundi, a onda je obuzeo san i čvrsto je usnuo, umoran od događaja toga dana.

U mikorizi nikad mira za šumske duhove. Pokazalo se da Vesna ne može preboljeti Stribogovu nevjeru pa mu se svetila tako što je zavela Quetzalcoatla i svim bićima iz mikorize je to prkosno obznanila. Stribog je to sve nekako stoički prihvatio i nakon dužeg razmišljanja je donio solomonsku odluku: kao najstariji i najutjecajniji od svih šumskih duhova odlučio je da nužno moraju prekinuti suradnju sa svijetom ljudi, jer im je od donio više zla nego koristi. Saznali su puno o ljudskoj kulturi, no ljudska prijetvornost i sklonost spletkarenju donijeli su razdor u njihovu kulturu. Neka su mu bića govorila da je samo određeni postotak čovječanstva takav i da je Petar sasvim drugačiji, no Stribog nije popuštao. Rekao je svima da će doći do Petra i zamoliti ga da prekine vezu između njihove dvije kulture i, premda nerado, većina se ipak složila.

Vesna je nakon toga pozvala svog novog ljubavnika, Quetzalcoatla i u skrivenom dijelu micelijskog interneta je napravila udobnu prostoriju s puno drvenih elemenata i kamena. U kutu virtualne prostorije, uz sam zamagljeni prozor nalazila se lijepa biljka s dlakavim plodovima sličnim plodovima bukve.
„Trebala si me nešto, draga?”, reče Quetzalcoatl u svom ljudskom nahualu. Pokuša je poljubiti, no ona mu se bez riječi izmakne, a on podigne obrve u čudu.
„Što je sad? Nešto sam krivo rekao ili napravio?”
Vesna priđe biljci i okrene se prema njemu s neobičnim osmjehom.
„Znaš li što je ovo?”, upita.
„Izgleda mi kao kužnjak. Magična i otrovna biljka.”
„I ne samo to. Kužnjak ima još neke osobine koje zna malo od nas. Naime, ta biljka ima ogroman kapacitet, može biti neka vrsta servera.”
Quetzalcoatl priđe biljci i pažljivo je odmjeri sa svih strana, pa se okrene prema Vesni.
„Ok. Ovo je virtualna biljka. A gdje je stvarna i što si u nju sakrila?”
Vesna ga pogleda, pa sveže dugu plavu kosu u rep i sjedne na trosjed.
„Ti je stvarno vrhunska tajna. Mogu ti vjerovati?”
„Naravno da možeš”, reče šumski duh mirno.
„U dogovoru s virtualnim Trećima, spremila sam cijeli njihov svijet tamo. Zanimljivo je kako cijeli jedan univerzum stane u jednu biljku i njene zrcalne…”
„Čekaj, biljka ima mirror servere?”
„Da, u drugim kužnjacima unutar naše mreže i na nekim udaljenima. Čak je i ova virtualna takva. Dakle, kada prekinemo veze s ljudima i njihovim AI konstruktima, nećemo biti sami.”

No, činilo se da premda naizgled složene, stvari vezane uz prekid suradnje imaju još složenijih i nezavršenih krajeva, jer je Petar, kada se krenuo buditi iz sna, ponovno začuo glas koji ga doziva. Kada se probudio bio je zbunjen, a prvu vijest koju mu je prenio njegov kućni server je da je Global Tech izvršio protuudar.
Završetak prve sezone u sljedećem nastavku…