Izložba “Galeb zove Orla – stigao je HP 2000!” u Hrvatskom školskom muzeju prikazuje početke informatičkog obrazovanja u Hrvatskoj od 60-ih do 80-ih godina 20. stoljeća. Span je sudjelovao i u tim počecima i u izložbi.

Te se godine Blondie pjesmom “One Way Or Another” penjala prema vrhu top-lista u zagrebačkim klubovima Kulušić, Lapidarij i Gjuro, a Miroslav Kocijan je razvijao prvo hrvatsko kućno računalo – Galeb. IT je postojao u Hrvatskoj, tada već više od dvadeset godina, u isto vrijeme kad i u svijetu, čemu je u Zagrebu pripomogao i MMC, Multimedijalni centar koji je jednom prilikom Nikola Dujmović opisao kao mjesto gdje su srednjoškolci, kakav je i sam bio, dolazili i satima čekali na red za mjestom pred računalom. I jednako tako bili u zagrebačkim klubovima.

Humanoidni robot iz 1963. godine

To je dio sadržaja izložbe koja je nedavno otvorena u Hrvatskom školskom muzeju pod nazivom “Galeb zove Orla – stigao je HP 2000!: prva školska računala i početci informatičkog obrazovanja u Hrvatskoj”. Izložba o počecima primjene računala u obrazovanju u Hrvatskoj od 60-ih do 80-ih godina 20. stoljeća prikazuje nacrte i prototipove prvih domaćih mikroračunala kao što su KAG M68, KAG A2, spomenuti Galeb i Orao te Ivel Ultra. Time-sharing sustav HP 2000 nabavljen je 1972. godine i oko njega su se tada okupljali vrhunski informatički stručnjaci i inženjeri.

Od početka 70-ih u Multimedijalnom centru Referalnog sveučilišnog centra provodili su se prvi besplatni informatički tečajevi za učenike i učitelje, a na izložbi je prikazan i prvi humanoidni robot napravljen 1963. godine. O tome kako je sve izgledalo u to vrijeme, na otvaranju izložbe govorili su Nikola Dujmović, Tatjana Carev-Maruna, voditeljica MMC-a od 1983. do 1995., Ivica Lovrić kao izaslanik zagrebačkog gradonačelnika, Sanja Nekić, autorica izložbe, Štefka Batinić, ravnateljica Muzeja, i Zorislav Šojat, stručni suradnik izložbe.

Orao je u školama učenicima pričao o informatici

Kako je sve izgledalo, vrijedi predočiti kroz priču o računalima po kojima se zove izložba.

Miroslav Kocijan, tvorac Galeba i Orla, uspio je nagovoriti Rajka Ivanušića, direktora varaždinske tvrtke PEL, da podrži proizvodnju računala i, nakon prvog računala Ivel Ultra, 1981. godine na tržištu male socijalističke države pojavio se Galeb. Ideja je bila dobra jer su računala kao što su Apple II, Commodore PET, Compukit UK 101 i Ohio Scientific zbog visokih carina bila nedostupna pa je to bio idealan trenutak za pokretanje IT industrije. Na tržištu se na kraju pojavilo 250 računala pod nazivom Galeb.

Galeb je zamijenjen Orlom, računalom koje se koristilo u školama između 1985. i 1991. godine.

U računalo se ugrađivao poznati mikroprocesor MOS Technology 6502, BASIC i monitor, a planirana je cijena, usprkos jeftinom mikroprocesoru, bila premašena te je, umjesto ondašnjih 55 tisuća dinara, narasla na 80 tisuća. Teško je danas reći kolika je to bila vrijednost, ali i to se može izraziti samo u materijalnim stvarima. Ona prava vrijednost, znanje, nikad nije smjela biti preskupa ni alibi za odustajanje, ali baš to se dogodilo. Ondašnja ekonomija dovela je do toga da je zemlja zaostajala, a to se prvo odrazilo tamo gdje je najskuplje – u obrazovanju.
Sve je to razlog više zbog kojega vrijedi razgledati izložbu i sjetiti se ljudi koji su cijeli život proveli u IT-ju, slijedeći svoje želje. Zato je i Span, kao tvrtka koja od svog osnutka čini baš to, sudjelovao i pomogao u realizaciji izložbe.