Krajem svakog siječnja, 28. u mjesecu, obilježava se dan koji će možda biti važan kao Magna Carta.

Ispala je katastrofa baš na dan kada je sve trebalo biti prigodno slavljenički u najboljem redu. Na samu obljetnicu kada se slavi Data Protection Day, kada se obilježava i Data Privacy Day, 28. siječnja, izbio je neugodan skandal s Appleovom uslugom Face Time na iPhoneu.

Prema američkim izvještajima, sve se otkrilo kada je 14-godišnjak iz Arizone ovaj mjesec otkrio ono što se zove sigurnosnim propustom. Dogovarajući se s frendovima o zajedničkom igranju Fortnighta, one igrice koja je promovirala najgori ples ikada, floss, primijetio je da iPhone omogućava prisluškivanje osobe koju se nazove Face Timeom za grupe, iako se ona uopće nije javila na mobitel. A to jest sigurnosni problem i velika nevolja za Apple.

Svaki bi dobar korisnik sličnog uređaja kao što je Apple prvo obavijestio tvrtku, reklamirajući uređaj i uslugu, no Apple je ignorirao pozive, poruke i mailove koje su gospođa Thompson i njeno 14-godišnje dijete iz Arizone slali tvrtki te su na kraju, ljuti, stavili obavijest na društvene mreže. Bili su, kako su sami opisali, frustrirani pokušavajući privući pozornost Applea koji je uporno odolijevao svakom takvom pokušaju.

A onda je, nakon te objave, nastupila znakovita tišina: ni obitelj, a ni Apple nisu dali nikakvu informaciju medijima. Gospođa Thompson i njeno dijete vjerojatno sada hrane svoju rezerviranost prema javnosti kupujući novi automobil ili kuću novcem Applea kojim se plaća šutnja ili su sve nesporazume zaključili dobronamjernim dogovorom koji ni jedna strana nikad neće prekršiti, no ne treba očekivati da će se ikada više ime ove obitelji Thompson pojaviti u kontekstu Applea.

U međuvremenu je Apple u ponedjeljak u 22:16 sati blokirao rad usluge objavivši na svom webu kako je usluga trenutačno izvan funkcije, iako su dvije medijske kuće uspjele prije toga testirati i samostalno detektirati problem. Apple je dodatno objavio kako će već u ovom tjednu riješiti otkriveni bug. I tu priča zastaje. Barem se tako nada Apple, a i svi koji koriste gadgete i aplikacije, bez obzira na to tko ih pustio na tržište.

O ovome više nećemo govoriti

To što krijemo neke stvari u životu ne znači da one ne postoje.

Svi žele da tajne, bez obzira na to koliko velike ili male bile, ostanu neotkrivene. Ili makar pod nadzorom, negdje u big data. Upravo to, stvaranje zapisa o sebi i pohrana tih podataka događaju se svaki dan, još i prije nego stignemo na posao.

Prosječna osoba koja živi prosječan život na kraju drugog desetljeća 21. stoljeća, a to je danas, i prije nego što stigne do svog radnog stola ispiše priličan broj podataka u svoj životni dnevnik.

Čak i ako ne progovori ni jednu riječ do posla. Dovoljno je da ujutro provjeri Instagram, Facebook i mail kako bi vidjela što i tko joj se javio tijekom noći, svako otvaranje aplikacije se detektira i pohranjuje pa big data zna s kime, koliko dugo i odakle ste bili uključeni u digitalni život. Ignorira li se sve to, već i samo hodanje nekoliko koraka do automobila uz neku od aplikacija koje brinu o potrebnoj količini koraka u jednom danu ostaje zabilježeno.

Moderni automobili bilježe nove podatke, vrijeme vožnje, rutu, prosječnu brzinu i potrošnju, a stajanje na benzinskoj crpki radi kupnje goriva koje će biti plaćeno karticom dodaje još nekoliko podataka u zapis. Automobil može biti izbjegnut, ali ne mogu CCTV koje prekrivaju grad, pa se tako može evidentirati gdje ste gazili pješake biciklom, a gdje vas je kamera uhvatila kako se nezdravo hranite piroškom ili drugim pecivom. Prolazak kroz ulaz u tvrtku mora biti evidentiran, zar ne? I na kraju, treba se nekako prijaviti u kompjutor na poslu, a to je novi podatak koji će biti pohranjen u biografiju koja će se čitati samo u statističkoj obradi. Ali, postoji i, realno narušava privatnost.

Privatnost je kul, ali je ponekad nedopustivi luksuz

Puno prije pojave Big Data je odlučeno da se osobna prava smiju ograničiti baš radi njihove zaštite.

Svaki put kada se pokrene razgovor o zaštiti osobnih podataka, ulazi se u područje filozofskih rasprava o smislu i kvaliteti ljudskog života, pojmu i značenju slobode. Bez obzira na to kreće li se od antičkih ustanka robova, Magne Carte iz 1215., Seljačke bune u Zagorju, Francuske revolucije, dva svjetska rata, pokreta 1968. ili trenutka kada je 1981. donesena Konvencija VE broj 108 o zaštiti osobnih podataka pri automatskoj obradi podataka, uvijek je riječ o dogovoru. I uvijek se nositelji osobnih prava odriču svog osobnog suvereniteta u korist nekoga jačeg, a to je država ili, kao ovdje, onaj tko prikuplja podatke, u zamjenu za sigurnost prema nekom trećem.

Jednostavno rečeno, svi pristaju pomagati državu, od financijske pomoći kroz poreze do fizičke kroz sudjelovanje u obrani tijekom ratova, u zamjenu za razne oblike sigurnosti. To piše u svim ustavima i sve države koriste pravo na ograničavanje ustavnih prava u slučajevima ratova ili sličnih situacija u zamjenu za zaštitu koju daju svojim građanima. Policije postoje kako bi štitile ljude od nasilja na ulici, sudovi kako bi štitili građane i od raznih prevara, a Konvencija iz 1981. godine kako bi štitila sve osobne podatke koje su velike IT tvrtke prikupile od neovlaštenog baratanja njima.

Sve odredbe u Konvenciji donesene su u skladu s člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima, a Vijeće Europe je 2007. godine prvi put obilježilo European Data Protection Day koji se obilježava i u Kanadi, Americi, Izraelu i 47 država u Europi kao National Data Privacy Day. Da, tko zna, možda 28. siječnja 2007. postane kao 15. lipnja 1215. Onaj dan kada je donesena Magna Carta.

Samo kao podsjetnik, ona igrica u mobitelu zna sve o onom Horvatu iz imenika:

  • zabilježeno je sve što smo ikada pretraživali na internetu s našeg mobitela, kompjutora ili drugog gadgeta
  • Google zna našu dob i spol iako mu to nikada nismo rekli, ali prema stvarima koje smo pretraživali i interesu koji smo tom prilikom pokazali s velikom sigurnošću može odrediti godine i u koji toalet ulazimo
  • Facebook zna u kakvom stanju nam je veza, a to zaključuje po našoj aktivnosti prema određenoj osobi. Ne samo to, Facebook zna koliko smo inteligentni i emocionalno stabilni
  • Google zna gdje smo putovali, osobito ako imamo Android
  • mobitel bilježi brzinu kretanja od točke A do točke B, policija to još ne zna
  • Diners, Visa i sve ostale tvrtke koje izdaju kreditne kartice znaju sve o potrošačkim navikama, svaku sitnicu koja je kupljena u sex shopu
  • Spar, Lidl, Konzum i Panda iza ćoška, onaj dućan u koji svakodnevno odlazimo, zna možda i bolje od nas kada stiže plaća i što ćemo kupiti
  • osiguravajuća kuća zna gdje se i kako vozimo
  • sve o čemu smo ikada razgovarali sa Siri zna i Apple
  • igrica na mobitelu zna broj telefona i mail onog Horvata iz imenika…