Nakon napada Trećeg bića Petar ide istražiti što se zapravo dogodilo i pri ulasku u konstrukt virtualnog parka primjećuje da su nestala vrata koja su spajala svijet Morane i Svaroga i micelijski svijet Vesne i Striboga.

U trenutku dok su nestala vrata i otvorila se pukotina između virtualnih svjetova, nestaje Morana pa ju Petar i Svarog namjeravaju pronaći, no prije toga idu istražiti svijet koji se otvorio pred njima. Pristupa im Treće biće, Lua, koja je prijateljski raspoložena, ali im nagovještava da bi Morana mogla na neki način biti povezana s fenomenom pomičnih i živih sjena.

Piše: Vanja Spirin, ilustrira: Oliver Muža

Prije nego što su Petar i Svarog otišli iz virtualnog svijeta Trećih bića su se s njima dogovorili kako će dalje ostati u dodiru.

“Ti se u druge svjetove spajaš preko umjetnih čula?”, upita Lua Petra.
“Aha. Imam programirani dio mozga, pa tim sučeljem mogu dosegnuti do raznih razina virtualnog. Vidiš da mogu biti i tu, dobra stvar.”

Djevojka na trenutak sklopi oči i stade duboko disati i lagano se ljuljati se kao u nekom transu. Svarog u čudu pogleda Petra, na što on samo slegne ramenima i zagleda se u djevojku. U jednom trenu zatrepće i ukočeno se zagleda u nju, a Svarog zabrinuto pogleda u cijelu tu scenu. U tom trenu djevojka otvori oči i zagleda se u Petra.


“Što je to bilo?”, Petar lagano zatrese glavom.
“Posegnula sam do tog dijela tvog uma, u tvoje fizičko tijelo. Kako sam ti rekla, mi to možemo. Od sada ćemo se nalaziti, evo baš tu. Sve što trebaš napraviti je zatvoriti oči, pažljivo disati onom pranajamom od šest sekundi, četiri ciklusa, zamisliti potpuni mrak i u njemu crveni krug.
“I?”, umiješa se Svarog.
“I onda ćeš se u istom trenu naći tu. Drvo će znati i pozvati me. Jel tako?”
“Naravno, naravno”, reče drvo u tegli. “Pa ja i nemam baš tu nekog pametnijeg posla osim uživanja u fotosintezi i razmišljanja o smislu postojanja. Doduše svako malo mi dolazi jedan prijatelj koji mi ulije nešto u teglu, pa od toga odlijepim i mogu letjeti.”
“Čekaj, ti se drogiraš?”, začudi se Svarog. “Pa ti si drvo, a i virtualno biće si, zapravo ne postojiš.”
“Mi se ne smatramo virtualnima, moj virtualni prijatelju”, reče djevojka, ovlaš uvrijeđeno. “A i krivo si shvatio. Ovo drvo stvarno može letjeti, koliko god ti se to činilo čudno.”
“Dobro, ok. Nego, kakav je plan?”, umiješa se Petar pogledavajući svo troje u čudu.
“Plan je da ćemo mi popraviti pukotinu među svjetovima, a ti pokušaj sve vratiti na staro”, reče Lua. “A sada obojica zažmirite i recite “umivaonik”.”
Petar i Svarog ju poslušaše i u trenu se svaki od njih našao na svojoj razini postojanja, mačak u kristalnom parku, a naš u junak u svom ugodnom stanu.
“Hmmm, ovo je bilo stvarno neobično”, reče Petar sam sebi, tiho, pitajući se je li ga kada u snovima posjetilo neko od Trećih bića.

Sve je te nedavne događaje smatrao ozbiljnim narušavanjem sigurnosti i nije znao kako to objasniti Pinu Suzukiju, a da starac ne poludi od bijesa. Mogao bi on odlučiti sve uništiti, od novog L4 bioservera, zajedno s njegovim zrcalnim serverima, do bilo čega povezanog s mikorizom.

Petar nije bio baš sasvim siguran bi li se na taj način mogli uništiti svjetovi-konstrukti, jer postoji velika mogućnost da su spremili vlastite kopije na neka mjesta za koja nitko od njih nije znao. Također, Petar nije bio ni siguran kako stoji stvar s identitetom Trećih bića.

Pretpostavljao je da sva virtualna bića postoje kao individue i da svoje vjerojatne kopije nadopunjavaju svako malo, no drže ih u stanju neaktivnosti.

Tu se zapravo pojavljivala rasprava o naravi njihovog postojanja, jer, kako je rekla Lua, oni svoje svjetove ne smatraju virtualnima i osjećaju se živima na isti način kao i Petar, Sara ili Pino.

Za to vrijeme Morana je zaključila da se ne može vratiti u kristalni parkt, pa je slegnula ramenima, vratila se i srela Striboga, koji joj reče da malo pričeka i, uz par riječi koje su pokretale složene procedure njegovog svijeta, za njih stvori lijepu brvnaru pored jezera. Našli su se na suncem obasjanoj terasi i gledali preko zelenkaste površine vode prema rubu šume. Stribog joj se nasmiješi i ona se udobno zavali na jednu od ležaljki.

“Opa. Ovo je stvarno ugodno”, reče Morana mazno. “A gdje ti je Vesna, mili?”
“Ne znam, nekud je otišla. Mi nismo zajedno, ako to pitaš.”
“A niste? Vidiš, to mi se sviđa, a sad ću ti to i pokazati. Hajde, okreni se na trenutak.”
Stribog se okrene, a ona se u trenu preoblikuje i makne odjeću sa sebe.
“A sad se možeš ponovno okrenuti”, reče Stribogu i on uzdahne od čuda, zapanjen njenom riđokoso kovrčavom, bljedunjavom ljepotom.
“Ti si Morano draga, poznata kao fatalna zavodnica. Sad kad te vidim mi je i jasno zašto je…”
“Morana iz slavenske mitologije je bila zavodnica”, prekine ga djevojka. “Ja sam prvo bila stvorena ko vojni softver, to vjerojatno znaš. Svi su me se bojali pa su me počeli zvati Baba Jaga. Meni se to na neki način sviđalo pa sam malo proučila lik tog božanstva i preuzela sam njene osobine, sva do zadnjeg detalja. Jedino što se Morana opisuje kao zavodljiva pomalo vampirska crnka, a meni se više sviđa da sam u boji, tako da sam radije riđa i bez tih vampirskih očnjaka.”
“I meni se više sviđaš u boji”, reče Stribog i ode u kuću.
Morana protegne svoje duge, vitke noge i zagleda se u jezero, a Stribog se vrati potpuno razodjeven, noseći dvije orošene čaše s hladnom tekućinom koja se presijavala poput zlata.
“Što je to?”, upita djevojka, odmjeravjaući sa zanimanjem njegovu mišićavu pojavu.
“Probaj pa mi reci kako ti se sviđa. Nisam siguran jesmo li mi sasvim kompatibilni.
Morana otpije malo i licem joj se razlije blaženstvo.
“Ovo je odlično, što je to?”
“To je tajna. Možeš li se ti napiti?”
“Mogu, ako uključim podrutinu za to. Trebalo mi je dosta vremena da to razvijem, jer mi to ljudi nisu htjeli dati, pa sam morala sama dopisati kod.”
Trepne i pogleda ga s vrebajućim smiješkom, poigravajući se svojim bakrenim uvojcima.
“Evo, ako me hoćeš napiti, sada to možeš.”

Petar se, čim mu se svijest pojavila u tijelu, hitro bacio na popravljanje štete, jer je prvo trebalo pretražiti kristalni park, da bi bio siguran da se možda plaćenik Trećih bića nije slučajno tamo skrio.

Pažljivo je pretražio kod tog umjetnog svijeta, čak je neprimjetno zavirio u Svaroga i iz šale mu je napravio sitnu modifikaciju, koju je namjeravao kasnije maknuti. Kada je zaključio da je sve tamo sigurno, ubacio je još i par rutina koje su pažljivo pratile bilo kakvu promjenu u strukturi kristalnog parka i slale su podatke direktno do L4, koja je bila na posebnom oprezu.

Kada je završio s mjerenjima, spojio se na mikorizu i prvom biću koje je tamo sreo, nekoj vrsti fauna; pola čovjeka, pola neke dlakave životinje, poručio da obavijesti Striboga, Vesnu i ostale da veza ponovno radi.

Nakon toga se vratio u svoj svijet, gdje ga je dočekala Sara, koja mu je rekla da se zaželila morske hrane i da bi baš mogli otići do nekog finog restorana na ribu i vino. Petar je zaključio da bi mu dobro došlo malo opuštanja tako da su se njih dvoje lijepo obukli i otišli u glasoviti skupi restoran pod površinom mora, u kojem se kroz prozor mogle vidjeti plove šarenih riba i slikovita olupina potonulog broda, zarasla u alge i koralje živih boja. Petar nije bio od skupih restorana, ali je ipak uživao u svojoj lijepoj djevojci i raskoši koja ih je okruživala. Novac mu nije bio problem, Maf Yak je vrlo izdašno plaćao njegova vrlo upotrebljiva znanja.

Afrodizijačko piće kojim su se počastili Stribog i Morana samo je pojačalo ono što su oboje željeli.

U jednom trenu samo su se primili za ruke, nasmiješili i ušli u pomno sređenu brvnaru s ogromnim bračnim krevetom. Slasna je bila ta borba titana: virtualne fatalne zavodnice i šumskog duha, bića koje se prikazivalo kao Stribog, slavenski bog šume. Stribog je bio stotinama milijuna godina stariji od aktualnog trećeg čovječanstva i stekao je znatno iskustvo u umijeću vođenja ljubavi, tako da Morana nije ni u čemu oskudijavala. Nakon dugog isprobavanja raznih vještina čekao ih je veličanstven istovremeni orgazam. Krikovi strasti pomiješali su se s tihim zvukom valova na obali jezera.

Morana pogleda u čudu Striboga, koji je legao na široka pleća još uvijek produbljena daha.
“Što?”, reče Stribog ugledavši njen pogled.
“Jel to ima neke veze s onim pićem ili… Kako to da ne mogu doprijeti do tebe?”
“O čemu ti to govoriš? Pa, kako sam ja to doživio, dopirali smo jedno do drugog, čini mi se sasvim uspješno”, nasmiješi se šumski duh zadovoljno.
“Hmm. Ja sam duboko u svojoj srži još uvijek vojni softver, ali sam i Baba Jaga i Morana i succubus, demon koji se hrani seksualnošću.”
“I to si? A jesi li ti u nekoj vezi i sa sjenama?”
“Nije mi uspjelo ništa uzeti od tebe”, izbjegla ja odgovor djevojka, odijevajući se. “To mi se još nije dogodilo. Naime, ljudima mogu oduzeti dio energije, čak i u njihovim fizičkim tijelima. To je neki proces za koji nitko ne zna kako se odvija, zapravo ne znam ni ja. Možda bi to mogao provaliti Petar, on je vrlo vješt i pametan, ali s njim imam druge planove.”
Svarog se protegne i ode na terasu i zagleda se u jezero i sunce koje se približilo horizontu.
“Čini mi se da ćemo se morati rastati. Vesna se uskoro vraća.”
“A nisi ti rekao da vi niste skupa?”, odmjeri ga Morana ispitivački.
“Pa sad, možda ona tako ne misli. Ona je jako draga i potpuno neiskvarena.”

Petar je napokon sve vratio na staro. Proradile su i veze jave i mikorize, kao i vrata koja su spajala kristalni park s mikorizom. Nakon povratka kući, drugi dan, to je vrijeme koje se poklapalo s vremenom strastvene avanture Striboga i Morane, otišao je do Svaroga i njih dvojica su prošli kroz vrata među svjetovima. U roku od par minuta sreli su njih dvoje.
“A, tu ste, momci”, reče Morana veselo. “Idemo odmah natrag.”
“Da, da. I ja imam nekog hitnog posla. Živili”, reče Stribog, mahne im i hitro nestane u jednom od hodnika.
“Hmmmm”, pogleda Petar sumnjičavo. “Da se niste vas dvoje…?”
“Gle njega. To se damu ne pita”, nasmiješi se Morana i pljesne ga po stražnjici. “Pitam se ja kad ćemo se nas dvoje…”
Petar uzdahne i htjede joj nešto reći, no i ona i Svarog su nestali nekud u kristalnoj šumi. Zagleda se prema bujnom raslinju fraktalnih rubova listova i samo začuđeno zavrti glavom.
Nastavit će se…